Maturalac u Grčkoj

Olimpijski pobjednici Ivana Jelavić i Filip Konfic, 4.c, Olimpija

Kraj ljeta i ove su godine maturanti Klasične gimnazije proveli u Grčkoj. 27. kolovoza na put su krenuli tada još 3.b,d i e razredi u pratnji profesora Eraka i Vilušića te profesorica Miščin i Mrgan Kadvolt. Druga grupa u kojem su 3.a i 3.c razred, krenula je 28. kolovoza u pratnji profesora Orlića, Svaguše i profesorice Stepinac. U večernjim satima ukrcali su se maturanti u svoje autobuse i krenuli na dug put prema Grčkoj kroz Srbiju i Sjevernu Makedoniju.

Pela (grčki Пέλλα)

Dan ne može započeti bez tople šalice kave tako da smo se u Srbiji zaustavili na doručak. Kada smo se nakon dugotrajne vožnje napokon dokopali Grčke, uputili smo se prema Peli, antičkom gradu u sjevernoj Grčkoj, povijesnome glavnome gradu Kraljevine Makedonije i rodnome gradu Aleksandra Velikog. Posjetili smo Arheološki muzej u Peli u kojem smo vidjeli dosta “antičkog blaga” u obliku novčića, nakita i oklopa, a također i limitiranu izložbu o tome kako su se oblačile žene u antičkoj Grčkoj. Posjetili smo i samo arheološko nalazište na kojem smo vidjeli predivne mozaike. No većina maturanata složit će se da je vrhunac našeg dana bio dolazak u hotel te kupanje i izležavanje uz hotelski bazen prije večere.

Meteora (grčki: Μετέωρα)

Na putu do kompleksa samostana Meteora provezli smo se podno veličanstvene planine Olimp, čiji je vrh već tada bio pokriven snijegom. Kada smo stigli u Kalambaku dah su nam oduzeli predivni pogledi na jedinstvene vertikalne stijene. Monasi pustinjaci počinju živjeti tamo oko 1000. godine u špiljama i nastambama ukopanima u stijene. Prvi samostan izgrađen na vrhovima stijena osnovan je u 14. stoljeću, a sveukupno ih je od tada bilo 24. Svega je 6 samostana opstalo do danas, a mi smo posjetili najveći – Veliki Meteoron. Posjetili smo nekoliko muzeja unutar samostana, bogato oslikanu crkvu te uživali u predivnim pogledima na druge samostane i Tesaliju. Nakon ručka zaputili smo se prema poluotoku Peloponezu te smo na njega došli vožnjom preko mosta Rio-Antirio dugačkoga više od 2 kilometra. Put od ručka do hotela trajao je 7 sati, a vozili smo se kroz ruralna područja Grčke i njezinim planinskim cestama. Na tim cestama nije bilo adekvatnog odmorišta pa smo pauzu dobili na parkiralištu napuštenoga motela gdje smo isprobali grčku verziju eco-friendly toaleta.

Olimpija (grčki Ολυμπία) i Epidaur (grčki: Ἐπίδαυρος)

Treći dan uputili smo se prema antičkoj Olimpiji. Na lokalitetu su nas dočekali vodiči koji su nas vodili po nalazištu i muzejima. Istaknuli su poveznice između antičkih i modernih igara, pokazali nam gdje se pali olimpijski plamen, te nas odveli do stadiona gdje su profesor Erak i nekoliko maturanata održali utrku. Spomenuli su i postojanje ženskih igara posvećenih Heri koje su se održavale u Olimpiji jer su Olimpijske igre bile isključivo namijenjene za muškarce. Nakon samostalnog razgleda još nekoliko muzeja na lokalitetu zaputili smo se u Nafplion, glavni grad pokrajine Argolide, koji je kraće vrijeme bio i glavni grad Grčke. Tamo smo imali slobodno vrijeme za ručak s pogledom na utvrdu koja stoji na brežuljku iznad grada. U popodnevnim satima došli smo do Epidaura u kojem smo razgledali maleni muzej te se zaputili do kazališta. Akustika u kazalištu zbilja je impresivna, no ne smije se isprobavati pjevanjem. Nakon kazališta razgledali smo ostatak lokaliteta te dio koji se trenutno rekonstruira i obnavlja. Budući da je hotel u kojem smo bili smješteni bio blizu plaže, večer je većina maturanata iskoristilo za prvo kupanje u grčkom moru.

Kazalište u Epidauru, 4.a i 4.c (službeno smo postali četvrtaši)

Mikena (grč. Μυϰῆναι), Korint (grčki: Κόρινθος) i Sunion (grčki:Σούνιον)

Iduće smo se jutro našli ispod Mikene, grada kojim je prema Homeru vladao Agamemnon. Prošetali smo pokraj kiklopskih zidina i kroz Lavlja vrata te ostali zadivljeni pogledom koji se pružao s vrha grada. Glasna zvonjava skrenula nam je pogled na stado koza koje je došlo na ispašu na obližnji brežuljak. Nakon razgleda grada i muzeja ušli smo u jednu od grobnica koje se nalaze oko grada te ostali zadivljeni visokom lažnom kupolom koja je pokrivena zemljom. Nakon Mikene zaputili smo se u Korint, povijesno bitan grad smješten na mjestu spajanja Peloponeza s kopnom. Razgledali smo grčki i rimski dio lokaliteta i muzej. Na Akrokorint se nismo penjali, ali smo ga pogledali s lokaliteta Korint. Prešli smo preko Korintskoga kanala i nastavili vožnju do samoga juga Atičkog poluotoka gdje smo posjetili Posejdonov hram na rtu Sunion. Prema mitu na tome se mjestu Tezejev otac Egej bacio u more koje po njemu nosi naziv Egejsko. Navečer smo došli u predgrađe Atene gdje smo i odsjeli tu noć.

Atena (starogrčki: Ἀϑῆναι)

Doručak smo pojeli s predivnim pogledom na more te se zaputili prema centralnoj Ateni. Prvo smo razgledali prostrani Arheološki muzej s malim botaničkim vrtom i kafićem. Nakon toga odvezli smo se do Trga Sintagma gdje su nam dali slobodno vrijeme za osobni razgled okolnih ulica, kafića i dućana. U 11 sati profesor Vilušić odveo je zainteresirane da pogledaju svečanu smjenu straže, takozvanih Evzona, ispred Predsjedničke palače. Dok smo mi bezbrižno razgledavali suvenire na buvljaku Monastiraki, na Trgu Sintagma okupili su se prosvjednici i interventna policija, tako da smo dodatno iskusili i prosvjedničku stranu grčke kulture. Kada smo se iskoprcali iz toga nereda, našli smo se s našim vodičem po Ateni – “čika” Momom. “Čika” Momo nas je proveo po Muzeju Akropole u kojem su izloženi nalazi s Akropole u rasponu od prethistorijskog razdoblja, pa kroz arhajsko, klasično, helenističko do rimskog i bizantskog razdoblja Grčke. Nakon Muzeja proveo nas je i po samoj Akropoli. Svi smo ga pozorno slušali te koga god da pitate, potvrditi će vam da je bio najbolji vodič za vrijeme čitavog maturalca. Nakon divnih pogleda koji se pružaju s Akropole na samu Atenu uputili smo se u luku Pirej gdje smo se ukrcali na ogroman trajekt i zaputili se na cjelonoćnu plovidbu prema Kreti.

Kreta (grčki: Κρήτη)

Na Kreti smo proveli dva divna sunčana dana. Nakon silaska s broda provezli smo se divnim krajolicima Krete do palače u Festu, drugo najbitnije nalazište kretske kulture, mjesto nalaska Diska iz Festa. Većinu dana ipak smo proveli kupajući se na poznatoj plaži Matali. Uz predivno plavo more mogli smo vidjeti i špilje ukopane u stijene još za vrijeme neolitika, u kojima su 60-ih godina prošloga stoljeća obitavali hipiji. Noć smo proveli u Hersonissu, poznatome po trgovinama krzna i kože te smo iduće jutro napokon mogli malo dulje odspavati. Drugoga dana na Kreti razgledali smo Arheološki muzej Heraklion u kojem se nalaze vrlo dobro očuvani mramorni kipovi. Oko podneva zaputili smo se u razgled poznate palače u Knosu, po grčkoj mitologiji prijestolnici kralja Minosa sagrađenoj oko 2000. godine pr. Kr. u kojoj smo vidjeli različite rekonstrukcije dijelova palače koji su nam dočarali način života u palači. I sami smo vidjeli mnogobrojne sobice i puteve koji liče na labirint te smo shvatili zašto je palača povezana s mitom o Minotauru. Slobodno vrijeme prije povratka na brod za kopno proveli smo u društvu mnogobrojnih mačaka koje slobodno hodaju po Kreti.

Delfi (grčki: Δελφοί) i Vergina (grčki: Βεργίνα)

Odmorni i siti krenuli smo na još jednu dugu vožnju autobusom prema proročištu Delfi, mjestu “gdje bogovi pričaju s ljudima”. Vožnju su olakšali pogledi na predivne zelene planine i mala planinska sela s prodavaonicama lokalno proizvedenog meda, sira i maslinovog ulja. Na lokalitetu smo razgledali hram Apolona, riznice i kazalište, no ne i samo mjesto gdje je sjedila Pitija. Prije ručka i pauze za trgovinu razgledali smo i Arheološki muzej Delfi u kojemu smo vidjeli odlično očuvan brončani kip kočijaša. Kipu su očuvane oči pa čak i trepavice što je prava rijetkost za kipove toga doba kojih je većina rastopljena za ponovnu upotrebu materijala ili su od njih ostali samo oštećeni komadi. Noć smo proveli u Vergini, mjestu koje nije masovno oslonjeno na turizam za razliku od većine dotadašnjih smještaja pa su oni koji su izašli navečer van, mogli upoznati i autentičnu, lokalnu stranu Grčke. Ujutro smo posjetili Muzej kraljevskih grobnica u Vergini, tamo smo vidjeli grobnice nekoliko makedonskih kraljeva uključujući i kralja Filipa II., oca Aleksandra Velikog. Za razliku od mnogih grobova iz toga vremena ovi nisu bili opljačkani kroz povijest te su artefakti očuvani. Zato smo imali mogućnost vidjeti mnoge komade oklopa, nakita i novčića s kojima su kraljevi i njihove žene bili pokopani.

Zlatni kovčeg i vijenac iz Muzeja kraljevskih grobnica u Vergini

Sjeverna Makedonija i Srbija

Zadnja dva dana maturalca proveli smo polako se vraćajući kući. U Sjevernoj Makedoniji stali smo razgledati Stobi, nekoć važan vojni i trgovački grad, danas najpoznatije arheološko nalazište u Sjevernoj Makedoniji. Zbog arheoloških iskapanja koja su rađena za vrijeme Jugoslavije, svi artefakti iz Stobija koji su se mogli pomaknuti, preneseni su u Arheološki muzej u Beogradu gdje stoje još i dan danas. Iz tog razloga u Stobiju smo mogli vidjeti samo ostatke kuća, bazilika, hramova i kazališta, no mozaici i fontane koje smo vidjeli, bili su zaista lijepi. Jednu noć smo proveli u glavnom gradu Sjeverne Makedonije Skopju te smo ga popodne razgledali sa stručnom pratnjom. Vidjeli smo tvrđavu Kale, čaršiju, spomenik Majci Terezi te mnogobrojne kipove i ogroman Milenijski križ postavljen na gori iznad grada. Zadnji dan puta vozili smo se kroz Srbiju te smo se zaustavili u Nišu kako bismo razgledali Konstantinovu palaču izgrađenu krajem 3. i početkom 4. stoljeća u predgrađu antičkog grada Naisussa. Dok smo čekali na granici između Srbije i Hrvatske, profesori su podijelili nagrade učenicima koji su najtočnije odgovorili na kviz znanja koji je održan večer prije. Svi smo se sretni i umorni vratili u Hrvatsku u ranojutarnjim satima 7. rujna osluškujući već iz daljine školsko zvono. Školska je godina počela za 4.a, 4.b, 4.c, 4.d, i 4.e razred.

Izazov na Instagramu

Učenici 4.e razreda (2023./2024.) pokrenuli su izazov na službenom Instagram profilu Klasične gimnazije. U izazovu je cilj slikati se s nekim kipom ili spomenikom antičke baštine oponašajući njegov izgled. Na slici možete vidjeti kako su to izveli osnivači izazova Juraj Pajalić, Maks Kreszinger, Luka Đurić i Lovro Prebil Pšeničnik.

Početna fotografija spomenutog izazova u Mikeni ispod Lavljih vrata

FOTO: Ariana Stepinac, prof.; učenici 4.e, b i d razreda