Ovogodišnji su maturanti tradicionalno proveli svoj maturalac u Grčkoj od 26. kolovoza do 6. rujna. Samo je po sebi razumljivo da je nezaobilazan dio tog velikog i sadržajnog puta bila i Atena, kolijevka demokracije. U desetodnevnom putovanju trebalo je obići puno lokaliteta te se gotovo svaka noć provela na drugom mjestu, a time i na drugim prenoćištima, bilo da se radilo o hotelima ili brodu. Bez obzira na to, učenici nisu nijednu večer spavali u Ateni, nego su u dva navrata projurili kroz grad i vidjeli ono najvažnije vezano uz antičku Atenu. Prvi boravak u Ateni odvio se 30. kolovoza, a zatim i 2. rujna po povratku s Krete.

30. KOLOVOZA – AKROPOLA

Nakon provedene noći u Delfima, čija je važnost danas apsolutno nemjerljiva s onom kakva je bila u vrijeme antike, učenici i profesori uputili su se prema Ateni, glavnom gradu Grčke i “kolijevci demokracije”. U kasno prijepodne busevi su stigli u grad te se počeli polako probijati kroz uske i krivudave atenske ulice prema trgu Syntagmi na kojemu je smješten Helenski, odnosno Grčki parlament. Boravak u gradu zapravo je nakon početnog upoznavanja glavnih ulica i trgova započela slobodnim vremenom kojeg je nakraju uvijek premalo. To je vrijeme većina ljudi iskoristila za ručanje u restoranima u okolici trga Monastiraki. Bila je to prilika da se probaju neizostavni gyrosi.

Nakon ponovnog sastanka na gužvovitom Monastirakiju lagano smo uzbrdo krenuli prema Akropoli. Prva stanica bio je Muzej Akropole smješten u lijepoj modernoj zgradi koju su projektirali arhitekti Bernardo Tschumi i Michael Photiades. Zgrada je otvorena 2009. nakon nekoliko izmjena lokacije i nadogradnji Muzeja tijekom povijesti. Ispod zgrade ovoga muzeja smještene su ruševine antičke Atene. Tri kata muzeja ispunjeni su mnogobrojnim atenskim ostatcima iz svih razdoblja antike od malih figurica do onih malo većih kipova, uključujući i dijelove nekadašnjeg partenonskog timpana. Negdje oko tri sata bilo je vrijeme da se polako ide dalje uzbrdo prema akropoli, simbolu Atene. Tamo nas je dočekala naša vodičica, porijeklom iz Srbije, koja nas je provela te ispričala razne zanimljive priče o lokalitetu. Opće je poznato da se radi o dijelu grada na uzbrdici ispunjenom hramovima i kipovima, uglavnom posvećenim božici Ateni po kojoj je i grad dobio ime.

Do propileja Atene dolazi se puteljkom po kojem su u prošlosti ljudi iz cijele Grčke dolazili na Akropolu na proslavu svetkovina sa stokom i ostalim darovima za žrtvovanje. Za Atenu najznačajnije su bile Panateneje u čast Ateni negdje u razdoblju lipnja ili srpnja svake četvrte godine. Ne smijemo zaboravaiti kako su uz taj puteljak prema ulazu u grad posađena stabla maslina koja su nastala kada su se, prema mitu, Posejdon i Atena natjecali prema kome će grad biti nazvan. Posejdon je ljudima ponudio vodu, a Atena drvo masline što su građani Atene i odabrali te je zato ime grada danas Atena. Najpoznatija građevina na Akropoli svakako je bio Herin hram Partenon građen između 447. pr. Kr. i 438. pr. Kr. Izgradili su ga Iktin i Kalikrat od penteličkog mamora za vrijeme Periklove vlasti. Iako golom oku izgleda skroz pravilan, zapravo se radi o građevini koja krši zapravo sva građevinska pravila, ali se i dalje drži. S prednje strane nalazi se osam stupova u, naravno, jonskom stilu, dok je na bokovima prisutno 17 stupova prema univerzalnom starogrčkom pravilu za stupove na hramovima koje glasi: 2x+1, gdje je x broj stupova s prednje i stražnje strane hrama. Unutar hrama nalazio se Herin spomenik kojeg je izgradio Fidija od zlata i bjelokosti. Količina zgrada i sadržaja koji danas postoji na Akropoli neusporedivo je manji nego što je bio u antičko vrijeme. Danas još možemo primijetiti antičko kazalište, Ehertejon – hram bogu Eherteju i još možda nekoliko manje bitnih građevina. Također, izrazito bitan detalj Akropole nevjerojatan je pogled na grad Atenu s koje god strane da se pogleda. Radi se o pogledu na dolinu s hrpom nepreglednih bijelih zgrada i kuća te se čovjek može zapitati kako je moguće da je takav grad, toliko gust i pun uskih ulica, uopće izgrađen. Nakon završetka predavanja naše “vodičice” te fotografiranja dojmljive Akropole i cjelokupnog pogleda, bilo je vrijeme da se polako krene prema autobusu te atenskoj luci u kojoj je čekao brod za Kretu. To je označavalo još jedno dugo čekanje pred brodom prije nego što se svi smjeste u svoje uske i mračne kabine, ali sve je bilo puno lakše kada je brodu digao sidro i krenuo prema pučini ususret Kreti.

2. RUJNA – NACIONALNI ARHEOLOŠKI MUZEJ

Ujutro 2. rujna brod je doveo učenike i profesore s Krete nazad na kopno. Prva stanica bio je rt Sunion gdje se nalazi veličanstveni hram Posejdonu. Busevi oko 10 sati dolaze u Atenu na trg Syntagmu te učenici svoje slobodno vrijeme do 13 sati većinom koriste za ručak i piće. Ovo je bila još jedna kratka prilika za učenike da se prošeću prometnim ulicama Atene koje znaju tu i tamo biti ispunjene smećem te se nažalost znaju vidjeti i beskućnici. Osobno gledano, ulice Atene, barem ono malo što se stiglo vidjeti, nisu bile toliko prljave i primitivne koliko se znalo čuti od pojedinih profesora koji su pričali o svojim ranijim iskustvima iz toga grada.

U 13 sati bilo je vrijeme za odlazak u Nacionalni arheološki muzej ispunjen brojnim zanimljivim ostatcima iz mnogih razdoblja počevši od prapovijesti pa do helenističkog razdoblja. Muzej je osnovan 1829. u gradu Nafpliju, tada glavnom gradu Grčke, te je u Atenu prebačen 1834. kada ona postaje glavni grad. Gradnja današnje neoklasicističke zgrade Muzeja započela je kada je dobrotvor Eleni Tositsa dao zemlju za izgradnju, a obitelj Bernardakis St. Peterburga dala novčanu pomoć. Logično da je najveći naglasak izloženih predmeta na antici. Amfore, oružje, posuđe samo su jedan dio postavljenih stvari. Naravno, tu je i veliki izbor materijala od kojih su rađeni svi ti predmeti. Osobno najdojmljiviji dio bilo je svo silno zlato u obliku oružja i nakita pronađenog u Atrejevoj riznici u Mikeni. Pod to spada naravno i slavna Agamemnonova zlatna maska. Nakon razgledavanja muzeja, svi su sjeli u buseve i bilo je vrijeme da se krene prema gradu Tolu, jedinom gradu u kojemu smo proveli više od jedne noći.

Na veliku žalost maturanata sveukupno gledano nisu proveli previše vremena u Ateni te zbog toga nije bilo moguće previše osjetiti sami grad. Bez obzira na to, nedvojbeno je viđeno stvarno puno lokaliteta vezanih uz antiku što zapravo čini Atenu i bitnim gradom. Mogli smo osvijestiti antički polis u kojemu je rođeno naše današnje demokratsko pravo glasa za koje je kroz povijest mnogo krvi proliveno, potaklo je upravo od tamo – iz grada pod jednom planinom koju nadgleda Atena.

FOTO: Nikša Pavelić, privatna arhiva mentorice

https://www.theacropolismuseum.gr/en, https://www.namuseum.gr/en/