Ovogodišnja generacija maturanata tijekom svojeg maturalnog putovanja u Grčku od 26. kolovoza do 6. rujna nikako nije mogla zaobići izvorište svima nama dobro poznatih Olimpijskih igara – povijesni grad Olimpiju. Naime, tijekom cijelog maturalca, učenici su svaku večer proveli u drugom gradu, a time i drugom hotelu. Olakšanje za sve došlo je 2. rujna pri smještaju u Tolo, mali grad na Peloponezu s dugim pješčanim plažama, gdje su provedene dvije noći te je tako izlazak iz hotela u dva naredna dana bio opušteniji jer nije bilo potrebe za nošenjem svih stvari sa sobom. Dana 3. rujna došao je red na prijepodnevni posjet lokalitetu Mikeni, a nakon ručka u malom gradu Olimpiji koji broj jedva osamsto stanovnika obišli smo obližnji lokalitet starogrčke Olimpije. S obzirom da se radilo o ranom popodnevu koje je ljeti ispunjeno jakim suncem i velikim vrućinama, bilo je, možemo reći, pomalo izazovno doći do lokaliteta, a kamoli naći dobrovoljce koji bi sudjelovali u utrci na olimpijskom trkalištu. Za što god da se pojedini učenik opredijelio, svakako možemo reći kako je lokalitet Olimpije vrijedan posjeta i viđenja dok razmišljamo kako je moćno i fascinantno nekada izgledao taj grad pun hramova u jednom predivnom prirodnom okruženju.
ANTIČKI GRAD U ČUDESNOM KRAJOLIKU
Olimpija je bio antički grad na zapadnom dijelu Peleponeza u pokrajini Eleziji. Današnji lokalitet antičke Olimpije svrstan je 1989. na popis baštine UNSECO-a. Najstariji ostatci datiraju čak negdje oko 2000. g. pr. Kr. Na početku radilo se o gradu koji je bio podložan obližnjem gradu Pisi, a kasnije, pod nadležnost pokrajine Elide te istoimenog grada-države. Upravo je pokrajina Elida bila organizator Olimpijskih igara po kojima svi znamo Olimpiju. Tako su prve Olimpijske igre održane 776. godine pr. Kr. u čast Zeusu te je ta godina antičkim Grcima označavala početak odbrojavanja vremena. Oko 1000. godine pr. Kr. Olimpija postaje svetište. Tada su stanovnici Olimpije počeli štovati Zeusa i Heru te im izgradili predivne hramove od kojih danas, nažalost, nije ostalo puno, sveukupno nekoliko stupova. Zeusov je hram izgrađen negdje oko 460. g. pr. Kr., a projektirao ga je arhitekt Libon. Bio je to jedan od najvećih dorskih hramova uopće. Sprijeda i straga bilo je 6 stupova te na bokovima 13, prema općoj starogrčkoj formuli za broj stupova na bokovima koja je glasila: 2x+1, pri čemu x predstavlja broj stupova sprijeda i straga. Unutar samoga hrama postojala su tri prolaza te kip Zeusa koji je bio uvršten među sedam svjetskih čuda antičkoga svijeta. Ostaci se čuvaju u Arheološkom muzeju u Olimpiji. Hram Here, ljubomorne Zeusove žene, nije bio manje zadivljujuć. Najstariji dijelovi, koji ne uključuju peristil hrama, datiraju oko 800. g. pr. Kr., dok je peristil izgrađen oko 600. g. pr. Kr. Spartanski general Pausanije napisao je kako se u hramu nalazio kip Here koja sjedi na tronu dok pored nje stoji Zeus. Arheolozi su kasnije pronašli vapnenačku glavu ženskoga kipa za koju se vjeruje da je glava Here. Iako se ta dva hrama itekako ističu u Olimpiji, oni nikako nisu jedino što se tamo nalazilo. Svetište Pelopion, Filipeum, Pritaneum samo su neke od čuvenih građevina koje su krasile Olimpiju, a danas su tamo samo ruševine i brojni ostaci u vidu monumelntalnih kamenih blokova raznih vrsta i oblika koji su činili grad.
Kada se govori o antičkoj Olimpiji, svakako je važno spomenuti prirodu u kojoj je grad smješten. Spoj svih tih hramova i građevina s jednim predivnim mediteranskim krajobrazom daju predivan ugođaj, pogotovo u ranopopodnevne sate kada tamo ne dolazi previše ljudi tako da se prolazi kroz lokalitet uz pjevanje cvrčaka koje nije ometano kojekakvim drugim zvukovima. Zbog toga se može reći da osobi nije ni potreban prevelik interes za antiku i Olimpijske igre kako bi uživao šećući se Olimpijom.
TRKAČKO NATJECANJE ZA KRAJ
Učenici i profesori su se uz kratak obilazak lokaliteta uputili i prema stadionu u Olimpiji gdje su se nekada održavale Olimpijske igre svake četiri godine, a učenicima i profesorima bio je cilj održati trkačko natjecanje u muškoj i ženskoj kategoriji. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno te nije bilo puno natjecatelja s obzirom na velike temperature, jakog sunce te trčanje neposredno nakon ručka u današnjem gradu Olimpiji. Zagrijavanje prije utrke te ispravnost i pravila samoga starta i utrke postavio je i nadgledao profesor Dits. Pobjednici i pobjednice bili su nagrađeni zlatnim lovor-vijencima i sa sobom ponijeli nesvakidašnji osjećaj ponosa jer su pretrčali antički stadion od 192 metra na 38 celzijusa. U kategoriji muških trkača pobjedu je odnio Jakov Šaljen (4. b), drugo mjesto pripalo je Lovri Vrbatu (4. b), a treće Zvonimiru Mariću (4. d). U ženskoj je utrci pobjedu odnijela Bruna Studen (4. c), druga je na cilj stigla Neva Golja (4. c), a treća Mare Žuljić (4. c). Čestitamo odvažnim trkačicama i trkačima! Važno je naglasiti kako je atraktivnosti utrke pridonio i nesvakidašnji let tenisica u zrak koje su u žaru borbe letjele s nogu pojedinih trkača. Moramo čestitati i profesorima Čorkalu i Ditsu te profesorici Vlahović-Trninić koji nisu propustili ovaj jedinstveni izazov i trčali zajedno s učenicima na +38 dok su mnogobrojne mlade duše utrku promatrale u carstvu hladovine. Zahvaljujemo i profesorici Pešut-Buntak koja je sve medijski popratila i organizirala olimpijske nagrade.
Poslijepodnevna šetnja ruševinama antičke Olimpije otvara vam vizuru njegove veličine i monumentalnosti te nameće zaključke o božanskoj energiji grada u kojemu je svakom slobodnom građaninu zasigurno bilo ugodno boraviti zbog predivnog krajobraza na kojem su se smjestili čuveni hramovi te jedan stadion na kojem su krenule igre koje i dan danas svake četiri godine, barem nakratko, spajaju cijeli svijet bez obzira na naciju i ostala obilježja koja nas tijekom cijele povijesti uporno razdvajaju na “nas” i “njih”.
Izvori: https://www.britannica.com/place/Olympia-ancient-site-Greece, https://proleksis.lzmk.hr/39685/
FOTO: Nikša Pavelić, Krešimir Dits (naslovna fotografija)
