Nakon dugotrajnog planiranja put na Velebit napokon se dogodio! Profesori Ana Sladoljev, Iva Prgomet i Jurica Blažević još od prošle školske godine planiraju dvodnevni put na najdužu planinu u Hrvatskoj koji se ostvario 26. i 27. rujna.
Hajdemo u planine…
Klasičari, Mladi biolozi, na ovu su izvanučioničku nastavu, zapravo rekreativni put, krenuli u ranim jutarnjim satima 26. rujna i nakon ugodne vožnje busom, tijekom koje su od simpatične “vodičice” saznali neke nove činjenice o samoj planini, stigli na svoje prvo odredište: Kuću Velebita u Krasnom, centar za posjetitelje Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Tamo su istražili o prirodnim i kulturnim vrijednostima prirodnog parka Velebit koje će uskoro i vidjeti. Najzanimljiviji je dio definitivno bila simulacija vjetra ispred samoga Centra koja imitira jačinu vjetrova na vrhu Velebita. Nakon posjeta Centru upoznali su svog iskusnog vodiča Iliju koji će ih uskoro provesti po stazi dugoj 16 kilometara koju pozna kao svoj džep. Na početku same staze klasičari su dobili upute o stazi i sigurnom planinarenju.
… jer tamo nema zime
Premužićeva staza dobila je ime po inženjeru šumarstva Anti Premužiću koji je projektirao i izgradio ovu stazu. Staza se smatra posebnom jer je građena u suhozidu te na vrlo jednostavan način vodi planinare u najsurovije dijelove Sjevernog Velebita. Staza je duga 46 kilometara, ali kroz park prirode prolazi 16 kilometara koje su i klasičari uspješno prešli. Šetnja je trajala šest sati tijekom kojih su klasičari mogli vidjeti raznolika staništa Velebita. Od šume pa do krša i livada staza ih je vodila do najljepših prizora i pogleda. Šetnja je uz polagani tempo i odmore kod planinarskih domova prošla vrlo ugodno i ostavila je učenike i profesore pod dojmom predivne prirode i s osjećajem ponosa.
Malo ravniji teren
Umorni, ali zadovoljni, klasičari su se uputili prema političkom i gospodarskom središtu Like, Gospiću. Tamo su nakon večere prespavali i sljedeći se dan uputili u Rastoke. Slikovito mjesto kod Slunja koje je unatoč kišnom vremenu oduševilo svojim prizorima. Naime, ovo se mjesto naziva i „Malim Plitvičkim jezerima“ zbog svojih slapova i mlinova koji se protežu kroz cijelo selo. Na tome se mjestu rijeka Slunjčica ulijeva u Koranu što ga ujedno čini i poveznicom s Plitvičkim jezerima. Učenici su tamo proveli popodne razgledavajući i istovremeno tražeći mjesto za ručak. Punih pluća svježega zraka vratili su se u Zagreb u kasno popodne 27. rujna zdravo umorni i zadovoljni.
FOTO: Ana Sladoljev, prof.
