Konačno se dogodila i ta dugoočekivana državna smotra LiDraNo 2019. Tri su se klasičarke, uključujući mene, sunčale u Šibeniku te otišle kućama s osmjesima na licu.

(NE)SAVRŠENA SMOTRA

Na svečanome zatvaranju ovogodišnje smotre koja se odvijala u Solarisu od 27. do 29. ožujka David Gašo, maturant II. Gimnazije u Osijeku, pročitao je svoj novinarski uradak  „O našoj smotri (natjecanju) literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva“. On zapravo u svojem tekstu na prilično ciničan i sarkastičan način kritizira smotru LiDraNo iz perspektive učenika koji se već godinama natječe. Malo je reći da se njegovu uratku cijela dvorana ohrabrujuće smijala, svi su se prepoznali u tekstu, kako učenici tako i mentori, pa čak i povjerenstvo. Gašo u svome radu ističe da je smotra prilično ograničena (iako povjerenstva pokušavaju uvjeriti učenike da su baš oni ograničeni u svome shvaćanju, pa ni ne trebaju pokušavati izaći iz kutije i biti potpuno slobodni u svojim izričajima).

Zna se što je na LiDraNu najbitnije: biti glumac u skladu s godinama, novinar u skladu s kategorijama i umjetnik u skladu s pravilima. (David Gašo, II. gimnazija Osijek)

Iako LiDraNo možemo kritizirati zbog mnogih njegovih aspekata, svi ga mi učenici i dalje jako volimo jer se ipak možemo izraziti, nešto možda dokazati ili jednostavno na papiru ostaviti neki trag svoga postojanja. Stoga mu se svake godine iznova vraćamo.

Nova prijateljstva, nova iskustva

Ove godine Klasičnu gimnaziju na pozornici su s pojedinačnim scenskim nastupima zastupale Klara Rihtar iz 4.c s Krležinim Vučjakom (Evin monolog) te Petrunjela Baće iz 1.e sa Sonetom Daniila Harmsa; Pomalo neobični slučajevi. Obje su bile izvanredne te još jednom zadivile povjerenstvo. Svaka čast, cure! Literarni izričaj zastupala sam ja, Tonka Pavić, sa svojom kratkom pričom Familijarno koju sam pročitala i na svečanome zatvaranju, što, moram vam priznati, nije bilo nimalo lako!

Svečano zatvaranje bilo je maestralan završetak prethodnih triju dana. Dobra atmosfera osjetila se već u raspjevanome busu do Šibenika, a naredna tri dana nije splasnula. I vrijeme nam je bilo odlično! Sunce je obasjavalo naše dobro raspoloženje za vrijeme cijeloga boravka u Solarisu. Prvoga dana upoznale smo drugu talentiranu mladež iz cijele Hrvatske, a s nekima se i sprijateljile jer je čar cijele smotre upoznavanje i drženje s drugim mladim piscima i glumcima.

LuDraNo

Prvoga smo dana vidjeli nekolicinu scenskih nastupa, a navečer se po sobama pjevalo. Sutradan su kazalištarci nastupali, a mi literati (kao i novinari) povukli smo se do svojih radionica na kojima smo mogli naučiti korisne stvari od povjerenstva. Enes Kišević još nas je jedanput zadivio svojim poetskim umijećem, a profesor Tvrtko Vuković, književnik Miroslav Mićanović i znanstvenica i pjesnikinja Evelina Rudan složili su se oko toga da umjetnosti nema bez ludosti. Kako kažu, umjetnost prikuplja ludilo i igru u jednu točku, što se odražava i na ovoj smotri koju su prikladno nazvali LuDraNo.

Šteta što su se moje radionice poklopile s Petrunjelinim i Klarinim nastupom pa nisam imala priliku vidjeti njihove izvanredne monologe. No, naš boravak morao je kad-tad doći kraju, pa smo se tako 29. ožujka pozdravili sa Slavoncima i Dubrovčanima i krenuli prema našem Zagrebu.

I da, David Gašo je u pravu. LiDraNo nipošto nije savršeno natjecanje. Ima ono propusta i rupa u sustavu, ali s pomoću njega radimo ono što volimo i ono što nam leži. A s uloženim trudom može se stići i do morske obale gdje se zabavimo, ali i naučimo mnogo toga. I upravo zbog toga nastavit ću se vraćati ovoj smotri literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva!

FOTO: Ana Lojen, prof.