SUSRET S PJESNIKOM
Predstavljanje čak triju djela Stijepe Mijovića Kočana u sklopu 125. godišnjice osnutka Društva hrvatskih književnika održalo se 14. listopada na Trgu bana Josipa Jelačića u zgradi Društva hrvatskih književnika. Učenici 3.e razreda Klasične gimnazije u pratnji profesorice Sanje Vlahović-Trninić imali su priliku prisustvovati promociji te čuti pozadinske priče iza značajnih djela iz perspektive samoga autora. Kočan piše svoju prvu pjesmu još davno kao gimnazijalac, on sam prepričava neke interesantne zgode iz tih dana te ističe kako je tada dobio inspiraciju za svoju prvu pjesmu ,,Drvarice’’ koja je jedna od mnogih iz zbirke od 50 pjesama ,,Antej pjeva na svojoj zemlji’’. Potaknuto motivima iz pjesme kao mlad dobiva i nesvakidašnji nadimak Oči u Opancima.
KOČANOVA STILSKA RAZIGRANOST
Autor se tijekom svoje duge karijere osvrće na motive iz antike, u svojim romanesknim prozama oživljava davno nestale gradove, a kasnije piše i vlastite inačice Ezopovih basni u knjizi ,,Nikome nije lako’’. Učenici su dobili priliku čuti jednu od njegovih najkraćih basni ,,Kralj alkohol’’ koja je prikazana na vrlo inovativan način, njena radnja prati ženu koja se na slikovite načine bori s muževim alkoholizmom.
KOČANOVI ZVONINI
Marito Mihovil Letica ispričao je nešto o Kočanovim sonetima od kojih je sačinjena zbirka ,,101 zvonin’’. On se osvrće na etimologiju iza tog djela te navodi kako je Kočanov zvonin prirodnija terminologija za sonet, bolja od zvonjalice ili zvučnopojke koja je ženskoga roda. Zanimljivost Kočanovih zvonina, kako Letica tumači, u samom je bogatstvu jezika, ali i posezanju za latinizmima, grecizmima, turcizmima pa čak i rusizmima koja imaju svoja stilska opravdanja. Također, uspoređuje neke od motiva te stilske tehnike s Marulićevim i Petrarkinim pjesništvom, a spominje i djela Petra Hektorovića. Sonet ,,Potraga za stihom’’ kao i ostali sadrže motiv kontese koja je u fokusu samog soneta te je jedan od najistaknutijih motiva koji se nalaze u zbirci.
PROZOR U AUTOROV OSOBNI SVIJET
Autor putem pitanja koje su mu postavili učenici dijeli i neke osobne informacije. Saznaje se da boluje od Parkinsonove bolesti, a sam nagađa da se možda druži i s Alzheimerom, ali tu mu ne dajemo za pravo jer unatoč tome izvrsno barata podatcima iz vlastite prošlosti te se prisjeća mladosti i oca koji je izrađivao tamburice. Također, Kočan, koji je predstavljen kao vrlo svestrana osoba: srednjoškolski profesor, redatelj, kritičar, novinar, urednik novina, sveučilišni profesor novinarstva, a prvenstveno pisac i pjesnik koji piše svoje pjesme i djela i na štokavici i na kajkavštini. Otkud na kajkavštini? Od Male Subotice, mjesta u Međimurju, u kojem je nekad radio kao nastavnik hrvatskoga jezika i književnosti u osnovnoj školi.
RAZGOVOR UGODNI
Učenici su uživali u razgovoru s autorom, a i on je istaknuo kako je zadovoljan publikom te ga je posebno iznenadio interes koji su učenici pokazali za njegov život i djela.
JA SVOJ ZVONIN ZIDAM
Ja svoj zvonin zidam kao pradjed što je
Sam samcat zidao danas moju kuću
Predan svom naumu u svakom svanuću
I u svim danima koji još predstoje.
Ono što uradim samo to je moje
Djelo upravljeno ljudskomu pregnuću
Da raduje možda i čeljad buduću
Svi vladari svijeta sudbine što kroje
Poreći ne mogu znanje i meštriju
Gradim svoje ali na dobrobit sviju
I djed tako isto i moj dobri tata
Svi oni bili su meštri svog zanata
Konteso ja samo hrvatskim riječima
Umijem graditi što darujem svima
(Iz zbirke soneta “101 zvonin” Stijepe Mijovića Kočana)
FOTO: Sanja Vlahović-Trninić, prof.
