Grupa Putujem i učim pod vodstvom profesorica Inge Froebe-Naprta, Ivane Car Jakovljević i Marine Mikac organizirala je prvo ovogodišnje putovanje 19. listopada: izlet u špilju Tapolcu i grad Székesfehérvár, a kako je opće poznata stvar da se klasičari vole dobro provoditi (a pritom nešto lijepo i naučiti) nije bio nikakav problem skupiti pedesetak zainteresiranih učenika spremnih da slobodnu subotu provedu u susjednoj nam Mađarskoj.
Polazak u sedam sati nekima je pao teže nego drugima, ali smo se u relativnom miru (uz omanje peripetije s osobnim dokumentima) uspjeli dočepati Mađarske. Ta nama susjedna zemlja bogata plodnim nizinama jedna je od najnižih na svijetu, u što smo se uvjerili i na vlastite oči, gledajući nepregledna polja i ravnice kako ostaju iza nas dok se vozimo prema odredištu. Mađarska se unazad trideset godina strelovito razvila, a danas ima važnu ulogu svojevrsnog mosta između Istoka i Zapada. Mađari se također mogu dičiti svojim jezikom koji pripada skupini ugrofinskih jezika i smatra se jednim od najtežih jezika na svijetu, a mađarska valuta forint u preračunavanju je predstavljala problem onima manje vičnima matematici među nama. Naime, jedan forint vrijedi otprilike 0,0025 eura, a pod trenutnom vladom ne postoje naznake da će Mađarska uskoro postati članica eurozone, tj. zemlja u kojoj se kao platna valuta koristi euro.
Tapolca
1903. otkriveno je jezero špilje Tapolca, a nekoliko godina kasnije otvorena je u turističke svrhe. Temperatura vode u jezeru je 17 do 18 stupnjeva celzijusa, a prosječna dubina je oko 40 centimetara. Nakon razgleda muzejskog dijela i sami smo se provozali jezerom, ali brzo nakon toga morali smo krenuti dalje; dvorac Bory nestrpljivo nas je iščekivao.
Dvorac Bory, romantična oaza
Jenő Bory, poznati mađarski arhitekt i kipar, još je 1912. odlučio svojoj supruzi Iloni posvetiti svoje životno djelo: bajkoviti dvorac koji je zidao vlastitim rukama, ukrašen njegovim i Iloninim radovima. Dobili smo sat vremena da samostalno lutamo ovom uistinu jedinstvenom galerijom koja nas je ostavila bez daha.
Székesfehérvár: Stolni Biograd
Izlet smo završili posjetom gradu Székesfehérváru, gradu u središtu Mađarske u kojem su se nekoć krunili mađarski kraljevi. U Hrvatskoj je poznat i kao Stolni Biograd, a zanimljivo je da s gradom Zadrom ima potpisan sporazum o promicanju prijateljstva i suradnje.
Za istraživanje tog šarmantnog grada dobili smo nekoliko sati. Unatoč nekim poteškoćama u sporazumijevanju s lokalnim stanovništvom (Mađari nisu poznati po izvrsnom poznavanju engleskog jezika, a bome ni hrvatskog), sati provedeni u gradu letjeli su kao minute.
Kad je došlo vrijeme za povratak u Zagreb, svima je laknulo: dan je bio naporan koliko i lijep. Preostalo nam je provesti nekoliko sati u autobusu, ali i tamo je bila ugodna i raspjevana atmosfera, unatoč nedostatku zvučnika (ekipa odostraga može dovoljno glasno pjevati i bez njih).
I tako se naš izlet u Mađarsku priveo kraju. Većina bi se složila sa mnom kad kažem da je bio izvrstan početak nove nastavne godine pune putovanja pa nam ostaje pričekati i zaključiti hoće li ga idući nadmašiti. U svakom slučaju, željno iščekujemo iduće putovanje!
FOTO: Maja Kaleb
