Članovi Novinarske skupine Klasične gimnazije potaknuti ovogodišnjom temom časopisa posjetili su neprofitnu organizaciju Borders:none smještenu u zagrebačkom kvartu Dugave. Učenici su tamo dobili priliku razgovarati s “ljudima u pokretu”, migrantima koji su izazvani različitim okolnostima migrirali u Hrvatsku te su se uz pomoć volontera Erika Lipovčana pripremali za polaganje ispita iz hrvatskog jezika potrebnog za dobivanje radne dozvole te za bolje snalaženje u novoj okolini.
Jedan od Erikovih učenika s kojim su novinari razgovarali bio je dvadesetsedmogodišnji Nezir iz Turske, informatički tehničar, pripadnik Kurda, najveće etničke manjine koja čini oko dvadeset posto turskog stanovništva.
“Kurdi su najveći narod bez domovine na svijetu. Između 25 i 35 milijuna pripadnika ove iranske etničke skupine živi na golemom planinskom području poznatom kao Kurdistan. Ova transnacionalna regija obuhvaća čak pet zemalja na Bliskom istoku: jugoistočnu Tursku, sjeveroistočnu Siriju, sjeverni Irak, sjeverozapadni Iran i jugozapadnu Armeniju. Riječ je o jednom od urođeničkih naroda s područja drevne Mezopotamije i četvrtom najvećem narodu na Bliskom istoku. Održali su svoj jedinstveni identitet, kulturu i jezik stotinama godina, iako nemaju vlastitu državu, živeći kao nomadi.”( Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/zaduzili-su-svijet-a-zauzvrat-su-izdani-i-napusteni-ovo-je-prica-o-kurdima/2123154.aspx)
Odličan učenik
Komunikacija s Nezirom odvijala se na čak tri jezika, engleskom, turskom i hrvatskom kojim Nezir već iznimno dobro barata te bez problema konjugira glagole u gotovo svim vremenima. Osim brzo usvojenih normi hrvatskoga jezika, snalažljiv je i u govoru u kojem primjenjuje širok vokabular. Nezir je željan i voljan usvojiti znanje koje mu je potrebno za život i rad na području Hrvatske te je čak spomenuo kako je odbio ponudu za posao u Samoboru kako bi mogao prvo položiti ispit.
Kupus ili vinova loza
Nezir je istaknuo kako u Zagrebu provodi vrijeme s prijateljima i rodbinom iz Turske te s njima voli istraživati koncerte i zabave u centru grada. Jedan od koncerata u kojemu je iznimno uživao održao se u Centru mladih Ribnjak gdje se često održavaju razni programi namijenjeni migrantima. Razgovor se dotaknuo i povezanosti turske i hrvatske kulture, a ponajviše u području gastronomije. Naime, neka jela koja se redovno pripremaju i u turskim i u hrvatskim kućanstvima, iako vrlo slična, često se poprilično razlikuju u postupku pripreme. Tako naprimjer sarma, za koju Nezir tvrdi da je najbolja upravo u njegovom kraju, nimalo ne priliči sarmi kakvu Hrvati poznaju jer se umjesto u kupus mota u listove vinove loze. Nezir se smatra velikim ljubiteljem i stručnjakom za baklave pa je tako istražio i zagrebačku ponudu te preporučio baklavu s pistacijom iz ,,La Turke’’.
Pronalazak mjesta u novoj zajednici
Naš se sugovornik dobro snalazi u novonastalim okolnostima. Njegova skromna priroda zadovoljna je smještajem i uvjetima u hotelu Porin koji mu je sada privremeni dom. Svjestan je da nema promjena preko noći i misli da je najteže ostavio iza sebe. Spreman je učiti i raditi te je iznimno društven i simpatičan. Nadamo se da će biti uspješan i pronaći svoje mjesto u novoj zajednici. Učenici Klasične gimnazije uživali su u razgovoru s njim, a nisu imali nimalo problema u sporazumijevanju s obzirom na njegovo iznimno poznavanje hrvatskog i engleskog jezika. Hrvate smatra otvorenim i gostoljubivim narodom i ističe kako nije imao probleme u komunikaciji te se nada boljim životnim prilikama od onih zbog kojih je morao otići u neslaganju sa službenom politikom.
Po završetku ovoga članka saznali smo da je Nezir položio A1 ispit iz hrvatskoga jezika i to s vrlo dobrom ocjenom. Bravo, Nezire!
Hvala Eriku i udruzi Borders:none
Čestitamo i Eriku koji volontira u udruzi Borders: none i svojom požrtvovnošću želi svijet učiniti “boljim mjestom za život” koji će prihvatiti i one različite, drugačije, ali opet iste, s istim snovima i nadama da svi zajedno možemo živjeti u razumijevanju pod istim nebom. Zahvaljujemo njemu i udruzi Borders:none što su nam omogućili sudjelovanje u njihovu radu te ove susrete kojima smo proširili svoje, a nadamo se i vaše vidike.
FOTO: privatna arhiva mentorice, Instagram Borders:none
