Kad netko kaže videoigre, vrlo će rijetko naša prva asocijacija biti sport. No e-Sportovi su upravo to – sport: profesionalni igrači igraju igre na uglednim turnirima videoigara, a posjećuju ih milijuni gledatelja. Zamisli da ono što igraš u svoje slobodno vrijeme zaigraš pred milijunima koji napeto iščekuju svaki sljedeći potez, gledaju kako izvršavaš posljednji zadatak i odlaziš s nagradom od 250 000 kuna. Takve nagrade privlače gamere koji se nadaju da će upravo oni ili njihov tim biti najbolji. No, kao i kod ostalih sportova, nemoguće je biti među najboljima bez uloženog truda, vremena i strpljenja.
Natjecateljska atmosfera na takvim turnirima poseban je izazov za natjecatelje koji se moraju znati dobro nositi s velikim količinama stresa koji sustiže sudionike svih velikih natjecanja. Dvojicu učenika Klasične gimnazije koji su aktivni na e-Sport sceni upitali smo kako je to profesionalno se baviti igranjem igrica uz brojne školske obveze.
PATRIK
Patrik igra Counter Strike: Global Offensive za organizaciju UNO.
Kad si počeo igrati igrice?
Prvi put sam zaigrao igrice sa šest godina. To su bile neke offline igrice koje mi je brat pokazao. Interesirala me vrlo opsežna priča. Prva multiplayer igrica koju sam igrao bio je GTA San Andreas Multiplayer. Igrao sam ju s prijateljima iz razreda.
Kako si se našao na e-Sport sceni? Koliko je teško doći do te razine?
Oduvijek sam gledao profesionalne timove kako igraju i ugledao se na te igrače pa sam i sam počeo igrati, vježbati i ulagati što sam više sati mogao u igricu. Jako je teško doći do [te razine] zato što treba uložiti puno vremena i truda, a uz školu je to teško uskladiti.
Što je potrebno da se uspije na e-Sport sceni?
Za timsku igru treba užasno puno truda, želje i odricanja. Važno je biti smiren i imati želju za uspjehom. Uspjeh će kad-tad doći. Samo treba uložiti puno vremena i truda.
Koliko treba vježbati da se uspije?
Potrebno je puno vremena. [U idealnim uvjetima] ako tim želi uspjeti, treba vježbati najmanje pet sati dnevno, a za individualni napredak potrebno je vježbati oko dva sata na dan.
Može li se zaraditi igranjem?
U Hrvatskoj malo teže, ali kad se probiješ na međunarodnu scenu, onda su novci dosta veliki.
MARKO
Marko igra League of Legends za tim Fantastic Esports.
Na e-Sport sceni je već godinu dana, a sada je pri vrhu hrvatske LoL scene.
Kad si počeo igrati igrice?
Prvi put počeo sam igrati igrice kad sam imao pet godina. Prve igrice koje sam igrao bile su GTA i Vice City i neke trkaće, ne sjećam se imena više. Prve igrice koje su me počele interesirati bile su strateške, a od multiplayer igrica neko sam vrijeme igrao World of Warcraft, prije LoL-a.
Kako si došao do e-Sport razine? Je li do nje teško doći?
Prijatelj me prije točno godinu dana pitao bih li htio probati upasti na e-Sport scenu. Htio sam probati zato što mi je bilo dosadno u životu i mislio sam da je to dobar način za ubiti vrijeme. Na pravu e-Sport scenu u Hrvatskoj upao sam prije manje od mjesec dana pa ne bih mogao reći koliko je teško, ali zasad je sve u redu.
Je li teško uskladiti školske obveze s time?
Manje-više da. Trenutačno se više baziram na školu, nekih 80 %, ali to sve ovisi o timu i dogovoru. „Treninzi“ se isto podešavaju po obvezama članova tima, pa znaju trajati i do kasno u noć. Što više uspijevaš u e-Sportu, taj se balans više pomiče prema igranju i vježbanju za turnire.
Što je specifično kod igranja na e-Sport sceni?
Moraš naučiti što bolje komunicirati s drugim igračima u svom timu. Moraš naučiti vjerovati drugima iz tima. Svi zajedno trebate funkcionirati kao jedno, dok se obično moraš pouzdati samo u sebe i sam pobijediti.
Što je, po tvom mišljenju, najvažnije kod igranja igrica s drugima?
Definitivno koordinacija i da se tvoj tim ne ljuti na pogreške svojih članova, nego da zajedno riješite problem.
FOTO Fran Košpić
