61. Goranovo proljeće cjelokupna je višednevna manifestacija u čast hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića koja se od 20. do 23. ožujka održala u Zagrebu, Lukovdolu i Rijeci. Vrata Goranovu proljeću ove su godine otvorili Zagrebačko kazalište lutaka, Scena F22 Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, Dom kulture u Lukovdolu, Antikvarijat Ex libris u Rijeci i Dvorana Mjesnog odbora Kozala.
Ova najznačajnija hrvatska pjesnička manifestacija svake godine dodjeljuje nagradu Goranov vijenac. Ove godine Goranov vijenac za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu dobio je pjesnik Miroslav Kirin, nagradu Goran za mlade pjesnike Silba Ljutak, a nagradu Goran za pjesnike učenike Sofija Lalić. Lijepo je bilo pročitati na službenim stranicama Manifestacije: “U kategoriji srednjih škola pobjednica je Sofija Lalić (Klasična gimazija Zagreb), druga je Klara Simić Bodrožić (16. gimnazija Zagreb), a treći Dino Peruško (Klasična gimnazija Pazin)”.
POBJEDNICE ZASLUŽUJU INTERVJU, ZAR NE?!
Sastao sam se sa Sofijom u obližnjoj slastičarnici Vincek gdje smo, uz kolače i sok, razgovarali o njezinoj nagradi, ali i o njoj samoj.
Sofija, reci nam za početak, kakav je osjećaj primiti nagradu?
Zapravo, nisam to ni očekivala, ali, naravno, bila sam jako sretna. Jedino mi je bilo žao što nisam dobila novac (smije se).
Što te potaknulo da sudjeluješ na ovom natječaju?
Potaknula me moja profesorica Vukasović Korunda koja me pitala želim li se prijaviti. Naravno, pristala sam i odmah krenula na posao.
Koje su ti inspiracije u pisanju?
Za početak sam trebala poslati deset svojih pjesama. Za neke od njih inspirirao me pogled na krajolik koji sam vidjela na putu vlakom od Pakraca do Zagreba. Za ostale se pjesme ne sjećam jer sam ih pisala u prošlosti, odnosno svojoj ranoj mladosti.
Kako je bilo putovati do Lukovdola?
Zaputila sam se u Lukovdol sa svojom mentoricom prof. Anđelom Vukasović Korunda te s nedavno upoznatim prijateljicama Larom i Klarom koje su također pokazale uspjeh na Natječaju te s njihovom mentoricom. Putovanje do Lukovdola bilo je vrlo zabavno. Isprva nismo znali gdje će se manifestacija točno održati, ali ubrzo smo došle do lokacije. Došavši u mjesto, posjetili smo rodnu kuću Ivana Gorana Kovačića gdje smo preko interaktivne izložbe prošle kroz kronologiju njegova života. Posjetili smo i spomenik Ivanu Goranu Kovačiću koji je izradio kipar Vojin Bakić.
Nakon kratkog razgledavanja zaputile smo se na ceremoniju gdje sam među drugim kandidatima pročitala svoju pjesmu “Pljuvanje za dobar san”. Imala sam priliku vidjeti ovogodišnjeg dobitnika Goranova vijenca, pjesnika i prozaika Miroslava Kirina. Nakon zanimljivih druženja s domaćinima te mladim kolegama pjesnicima i njihovim mentorima krenuli smo natrag do Zagreba.
Što ti je Povjerenstvo reklo za tvoje radove?
Povjerenstvo mi je reklo da im se sviđa moj nadrealni stil pisanja te da je moja poezija sadržavala neočekivane i neuobičajene elemente.
Kad te počela zanimati poezija i što te potaknulo da počneš pisati?
Moja mi je majka u 6. razredu dala zadatak napisati pjesmu. Isprva mi pisanje nije bilo baš zanimljivo, ali što sam dulje pisala, razvijala sam sve jaču privrženost poeziji. Od tad do danas uz prozu pišem i pjesme u slobodno vrijeme.
Postoj li određeni pisci koji su ti inspiracija?
Volim čitati poeziju engleske pjesnikinje Elizabeth Bishop. Ne bih nužno rekla da dobivam inspiraciju od djela drugih pjesnika, svoje tekstove temeljim na svojim iskustvima i plod su mojeg razmišljanja, no uvijek je lijepo malo prolistati kroz tuđa djela.
Zahvaljujem Sofiji na izdvojenu vremenu i intervjuu za naš školski časopis. Želimo joj još puno lijepih pjesničkih i književnih nagrada te sretnih putovanja u svijet književnosti u kojem ćemo, kroz njene radove, i mi uživati
FOTO: Facebook Goranovo proljeće, Facebook Klasična gimnazija, Prof. Anđela Vukasović Korunda, Memorijalni muzej Ivana Gorana Kovačića
