U razdoblju od 24.2.2024. do 3.3.2024. Sven Biban, Dora Gorenac, Mateo Karaga, Sven Linn, Leona Rastovčan, Bianca Schwarz i Erika Uka u pratnji prof. Venturin i prof. Kovačev posjetili su maleni gradić na sjeveru Španjolske u području Asturije – Mieres del Camin s ciljem održavanja četvrtoga, posljednjeg Erasmus+ sastanka. Pridružili su im se učenici iz Grčke, Bugarske i domaćini Španjolci.
Buenos días en Mieres
SUBOTA/ NEDJELJA
Nakon osamnaest sati putovanja (avion-presjedanje-avion-autobus) naša je Erasmus skupina stigla na odredište u pet ujutro željno iščekujući krevet. Odsjeli smo u sobama studentskog doma zajedno s učenicima iz Thessalonikija (Grčka) dok su učenici iz Sofije (Bugarska) odsjeli u glavnom gradu Asturije – Oviedu.
Od “ice-breakinga” do korijena ulične umjetnosti
PONEDJELJAK
Prvoga dan svi učenici okupili su se u starom dijelu škole Bernaldo de Quiros koja je zapravo nekad bila dvorac te nas je fascninirala svojom raznolikošću prostora, učionica, predmeta unutar njih i mogućnostima koje nudi svojom opremljenošću. Tamo se održao ,,ice-breaking”, igre za upoznavanje sudionika projekta i osnaživanja međusobne komunikacije. Nakon toga ljubazni domaćini poveli su nas kroz svoju školu, upoznali nas s njezinom poviješću, a najveće iznenađenje bio nam je muzej u školi prepun skulptura, slika i apstraktnih instalacija afirmiranih lokalnih umjetnika. Nakon kratkog odmora uz domaće deserte uslijedio je obilazak grada koji su vodili učenici domaćini. Taj dan posjetili smo i obližnji rudarski gradić Bustiello, prohodali rudarskim oknima te uočili poveznicu između teškog života i položaja rudara koji je kasnije urodio pobunom i otporom prema sustavu kao što i ulična umjetnost korijen svog izraza ima u pobuni i porukama koje šalje isprva grafitima, a kasnije postaje razvijena umjetnička grana.
Naš španjolski Cezar
UTORAK
Utorak je bio najiščekivaniji dan jer trebalo je krenuti sa snimanjem filma. Pokazao se i kao najzahtjevniji dan jer organiziramo snimanje u nepoznatome gradu i intervjuiramo poznatog lokalnog ,,street art” umjetnika Cesara Freya poznatijeg pod umjetničkim imenom ,,El Septimo Crio”. Koristila nam je priprema koju smo odradili u Zagrebu na našim sastancima gdje smo unaprijed osmislili plan te pitanja za intervju u čemu nam je pomogla prof. španjolskog jezika Melita Kovačev. Sramežljivog umjetnika intervjuirali smo u školi okruženi mnogobrojnim znatiželjnicima koji su ometali proces svojim čavrljanjem te smo imali poteškoća sa snimanjem. Iz škole smo otišli u grad gdje smo snimali Cezara, koji je imao veliku tremu, zajedno s njegovim radovima. Sve je završilo opuštajućim druženjem uz vruću čokoladu i “churrose” te pozivom Cezaru da nas posjeti u Zagrebu i ukrasi svojim radovima i našu školu.
Prezentacija i evaluacija
Program utorka nalagao je prezentaciju dosadašnjih snimljenih filmova svih uključenih škola navedenih zemalja nakon čega se održala evaluacija. Prikazano je osam kratkih filmova unutar kojih smo mi prikazali film “Vesna Parun” sniman u Bugarskoj i Zagrebu te film “Koža” snimljen u ateljeu Ivana Kožarića u Zagrebu. U evaluaciji smo izmjenjivali međusobna mišljenja o raznim aspektima filma: scenariju, kinematografiji, zvuku te iznosili prijedloge i mišljenja o mogućim poboljšanjima viđenih uradaka. Međusobnim izmjenjivanjem iskustava i razgovorima o filmovima bolje smo se upoznali i nastavili ugodno druženje.
Svi su znali da smo ovdje
SRIJEDA
Zanimljivost malih gradića u tome je što se gotovo svi stanovnici poznaju ili znaju što se događa u njihovu gradiću. Pri ulasku u prodavaonice ili kafiće najprije bi nas pitali odakle smo, a onda bi odmah veselo dodali: “Erasmus!” S obzirom da smo prethodnog dana odradili najzahtjevnija snimanja, srijeda je bila opuštenija. Nakon snimanja grafita po ulicama grada organizirano smo posjetili Gradsku vijećnici i upoznali gradonačelnika koji nam je pričao o povijesti Mieresa te današnjem životu u tom gradu. Poslijepodne smo imali slobodno vrijeme za druženje s ostalim učenicima iz projekta koje je spontano završilo košarkaškim utakmicama u kojima su boje Hrvatske branili Sven Linn, Mateo Karaga i Erika Uka protiv Grka Spirosa, Vasiliusa i Grkinje Despoinae. Jednu su pobijedili Hrvati, a drugu Grci te tako ostali u dobrim odnosima.
Vlakom u Oviedo
ČETVRTAK
Oviedo je glavni grad španjolske pokrajine Asturije u kojoj se nalazimo. Grad je bogate povijesti, a sama pokrajina vuče svoje korijene iz 8. stoljeća. Planirani razgled grada omela je kiša pa smo utjehu pronašli isprobavajući čari različitih restorana. Uživali smo u lokalnoj hrani i opuštajućoj atmosferi kišnog grada. Dok su naši zagrebački prijatelji mislili kako se mi u Španjolskoj sunčamo, ovdje je bilo hladnije nego u Zagrebu.
Od asturijske ulične umjetnosti do umjetnosti točenja sidre
PETAK
Svaka večer tijekom projekta počinjala je pregledom materijala te planiranjem idućeg dana nakon čega bismo završili u ugodnim razgovorima. Tako je brzo stigao taj petak koji je bio zadnji dan snimanja i zadnja noć druženja. Snimili smo zanimljive kadrove gradskih murala te motive samoga grada. Živopisan gradić urezao nam se u srce svojom gostoljubivošću dok smo istraživali njegove ulice u potrazi za željenim scenama. Preostalo planirano snimanje se snimilo, a ostatak dana protekao je u boravku s domaćinima i Grcima. Nakon večere uslijedio je službeni oproštaj koji je završio odlaskom u lokalni klub. Za to vrijeme naši su profesori posjetili asturijsku sidreriju u kojima se na zanimljiv način toči i servira njihovo tradicionalno piće sidra. Svaki konobar koji dobije zadatak natočiti vam piće, široku čašu spustit će nisko uz bok, a tradicionalno zelenu bocu sidre dignut će daleko u vis, iznad glave. Sidru toči s gotovo dva metra visine, pokušavajući pritom pogoditi čašu. Ono što ostane u čaši takozvani je culín ili culete, dva tri gutljaja pića u kojem uživate. Pitajte naše profesorice kakvog je okusa.
Adiós en Zagreb
SUBOTA/ NEDJELJA
Povratak u Zagreb trajao je iscrpljujućih dvadest sati te je bio vrlo naporan s puno presjedanja, kašnjenja aviona iz Bilbaa u Munchen, jurnjava minhenskom aerodromu da uhvatimo let za Zagreb. Neispavane i umorne dočekao nas je večernji Zagreb u kojem je bilo toplije nego u Mieresu, ali nas su putem grijala lijepa sjećanja.
TEKST: Leona Rastovčan i Mateo Karaga Zaninović
FOTO: Leona Rastovčan, prof. Melita Kovačev, prof. Galjina Venturin
