Između dvije vatre
Za okruglim stolom državnog povjerenstva za samostalne novinarske radove 28. travnja u Vodicama sjedili smo mi “pobjednici” u pratnji mentora te članovi povjerensta. Cream de la cream mladih novinara u cijeloj Hrvatskoj na jednome mjestu. No sjedeći na stolici nisam mogla ne primijetiti odstupanja od komentara koje sam čula na općinskoj i županijskoj razini. Dvije zaraćene strane, a moj je tekst komadić zemlje između njih. Jedna je strana protiv dodatnih objašnjenja, druga tvrdi da se bez njih ne može. Koju stranu slušati – pitanje je sad.
Tko je tu lud
Svaki tekst “pobjednika” komentira se posebno, a s povećanjem broja pročitanih i komentiranih tekstova postajala sam sve više zbunjena. Na državnu je razinu smotre pristiglo koješta: od predugačkog teksta (propozicije nalažu da samostalni rad smije sadržavati najviše četiri kartice teksta, a određeni je rad do državne razine dogurao sa sedam) do neopremljenoga teksta i ostalih čuda zbog kojih bi ovi radovi bili eliminirani i prije županijskog u Zagrebu.
Prije samo dva mjeseca nekim su radovima članovi povjerenstva na općinskoj razini rekli: “Ćao đaci, više sreće i pripreme sljedeći put” zbog mnogo manjih tehničkih propusta no što smo ih vidjeli na državnoj razini smotre. Nama Purgerima već je na školskoj i općinskoj razini bilo dano do znanja da bez gotovo savršene opreme teksta ništa, a predugački tekstovi nisu bili ni pogledani. Izgleda da moje probdjevene noći da skratim tekst nisu ni bile potrebe, a sati koje sam potrošila da se sjetim dobrih podnaslova, kao i vrijeme i trud moje mentorice, bili su potrošeni uzalud. Ili možda nisu? Ni sama više nisam sigurna jer nakon ovoga okruglog stola jasno mi je da su neki pozvani na državnu razinu prošavši kroz stražnji ulaz dok mi iz Zagreba i okolice uvijek moramo na prednja vrata.
Povjerenstva se ponašaju kao rastavljeni roditelji
Kao maturant ovu priču ostavljam iza sebe. No, ne mogu se ne pitati kakva će biti budućnost LiDraNa. Hoće li se i za nekoliko godina ovako osjetiti razlika između kriterija, želja i prohtjeva povjerenstava i hoće li se još novinara isto ovako osjećati? Kao osoba koja vjeruje u moć smotre i koja zna što poziv na državno može značiti učenicima, toplo se nadam da će se smotra modernizirati, a kriteriji ujednačiti. Želim da povjerenstva na svim razinama i u svim županijama pronađu svoj ujedinjeni glas umjesto da se ponašaju poput rastavljenih roditelja koji se ne mogu dogovoriti oko budućnosti svoje djece.
