Višednevni niz predavanja i dobre zabave
Jutro 24. studenoga 13 klasičarki (Eva Iličković, Lucia Juras, Mikela Biorac, Luna Zovko, Nina Delipetar, Nika Vrankovečki, Izabela Buči, Lea Kuhar, Ena Štimac Kušan, Ena Ećimović, Sunčica Bencetić, Nika Adrijana Marjanović i Nika Kolić) u pratnji prof. Krešimira Ditsa započelo je veselom vožnjicom busom imajući na umu da ih očekuje više dana boravka na moru, dobre zabave, ali i praktičnoga učenja o postupcima prve pomoći. Uz grickalice i dobru volju, tijekom cijelog putovanja puštali smo pjesme i pjevali iz sveg glasa. Tako raspjevani došli smo do Novog Vinodolskog gdje su nas dočekali volonteri Crvenog križa te topli ručak. Nakon što smo se okrijepili, zaputili smo se u istraživanje grada.
Imali smo oko dva sata pauze prije početka prvog predavanja. Predavanje je održala volonterka Anamarija koja nam je detaljno predstavila ciljeve i svrhu prve pomoći. Prvi dan bavili smo se uglavnom teorijom i ponavljanjem osnova. Tijekom cijelog predavanja komunicirali smo međusobno si postavljajući pitanja i na taj način veoma efektno obradili veliku cjelinu značajnu za natjecanje. Nakon predavanja te obilne večere, uslijedilo je slobodno vrijeme koje smo iskoristili za pomnije upoznavanje grada. Nakon dugih sati obuke cure i ja odlučile smo se za tradicionalnu metodu opuštanja uz piće i pjesmu.
Stečena znanja mogla bi nekome spasiti život
Idućega jutra probudili smo se uz jasne posljedice prijašnje večeri. Malko pospano i uz šalice čaja prešli smo na intenzivniji dio obuke u trajanju dužem od tri sata. Na njemu smo se detaljno upoznali sa svim vrstama krvarenja i prijeloma te većinu vremena posvetili tretiranju imaginarnih rana. Više puta prošli smo načine pristupanja unesrećenoj osobi, obrađivali smo različite položaje i naučili načine na koje se razgovara s hitnom pomoći. Najdraži dio predavanja bila mi je praksa reanimacije. Puno je teže nego što izgleda pravilno nekoga reanimirati, ali uz dugi niz pokušaja i promašaja, uspjela sam svladati i taj postupak.
Nakon obuke, iako kratke, u slučaju potrebe samopouzdano bih znala pružiti prvu pomoć. Vještine koje smo stekle na trodnevnoj ostat će nam za cijeli život i tko zna, možda baš nečiji i očuvati.
FOTO: Krešimir Dits
