Učenje uz churros, napolitanas i vino

Nakon tri godine obrazovanja u Klasičnoj gimnaziji napokon smo u periodu od 4. do 11. veljače otišli u inozemstvo na razdoblje duže od jednodnevnog izleta. Željno smo iščekivali priliku za izostanak s ispita iz matematike, i u tome smo uspjeli! Prilika se ukazala u obliku jednotjednog putovanja u Španjolsku. No, ni na tom putovanju nismo uspjeli pobjeći od škole.

Traganje za izgubljenim koferom umjesto posjeta Pradu

S krmeljima u očima ranom zorom stigli smo na aerodrom gdje smo se sastali s učenicima XVI. gimnazije te profesoricama španjolskog jezika Melitom Kovačev i Anom Kočman. Mnoštvo kofera raznih veličina i njihovi vlasnici skupili su se napokon na ulazu da predaju svoju prtljagu i krenu prema toplom jugu. Budući da smo bili poveća skupina, trebalo je prilično vremena da prođemo sve kontrole i zaputimo se prema Madridu. Najavljen je bio posjet muzeju Prado, no u tome nas je omeo izgubljeni kofer. Brzo smo se snašli, bio je prekrasan sunčan dan pa nam nije bilo teško prošetati Madridom, pogledati pokoju znamenitost i trgovine, a nešto usput i prigristi.

Necesito un chupito

Na svoje krajnje odredište, Cáceres, stigli smo u kasnim večernjim satima. S obzirom na to da je bila subota, a Španjolci su poznati po noćnom životu, prošetali smo gradom kako bismo ga bolje upoznali. No u nedjelju nije bilo dugog spavanja. Nakon doručka zaputili smo se na izlet u Elvas, manji grad u Portugalu gdje smo proveli nekoliko sati na suncu. To je ujedno bio i najtopliji dan u ovih sedam dana boravka. Ni u ponedjeljak, kao ni do kraja tjedna, nije bilo spavanja…

Škola nam je svaki dan počinjala u devet, ali tek nakon finog i slatkog doručka. Imali smo odlične i zabavne profesore te smo mnogo naučili u samo tjedan dana, odnosno dvadeset sati nastave.

U početku sam mislila da neću ništa shvatiti i tako je i bilo. Ali samo prvi dan. Profesorice Rosa i Fatima stvorile su ugodnu i ležernu atmosferu i naučile nas svemu što je potrebno kako bismo preživjeli u Cáceresu tjedan dana. Necesito un chupito, to mi je omiljena fraza. (Juta)

S obzirom na to da nas je bilo puno, bili smo podijeljeni u tri učionice s po 8 – 12 učenika u svakoj. Budući da je sva nastava bila isključivo na španjolskom, prva dva dana bilo nam je malo teže, ali već smo se trećeg dana osjećali kao pravi Španjolci.

Prvi dan bilo mi je teško pohvatati sve što je profesor govorio, ali smo si svi međusobno pomagali pa nekako shvatili što pjesnik želi reći. Profesor Alejandro upoznao nas je sa španjolskim kroz razne igre i općenito na zanimljiv i zabavan način predavanja. (Lucija)

Nastava španjolskoga jezika bila je prožeta igrom, razgovorom i zabavom. Posjetili smo i dva muzeja, degustirali sireve, vina i suhomesnate proizvode, a najviše su nam se svidjeli churros con chocolate.

Govoriti španjolski lako je k’o vodu piti

Ako ste u mogućnosti, svakako preporučamo da odete na ovo putovanje jer iskustvo je bilo nezaboravno. Možete steći nova poznanstva, vidjeti razne znamenitosti i upoznati drugačiji način života i običaje. Vidjet ćete da unatoč vašoj procjeni svog znanja španjolskog puno više razumijete i znate, a najviše naučite primjenom (restorani, dućani, kafići, aerodrom….). Otputujte jer nemate što izgubiti (osim možda kofera na aerodromu, ali uz šoping i malo novca kofer vam ni ne treba)! Naučit ćete španjolski k’o vodu piti.

Profesorice su stvarno bile odlične i dobro su me uputile u šoping s najvećim sniženjima za koji mi je španjolski bio neophodan. Kupila sam si puno lijepih stvari. Prvi dan mi je bilo malo teže za pratiti, a već treći dan su me neke Španjolke u gradu pohvalile da govorim španjolski jako dobro. (Irma)

P.S. dečki su u Španjolskoj zgodni!

TEKST: Juta Bulaić, Lucija Kanižaj, Irma Perić

FOTO: Melita Kovačev