Multimedijalni institut MaMa u Preradovićevoj ulici 18 domaćin je programske linije Ljudi u pokretu koju organiziraju Bojan Mucko (Institut za etnologiju i folkloristiku) i Marija Krstanović (MaMa). Na samo je ovogodišnje Valentinovo održan panel Slobodna Sirija – tranzicija, pravda, povratak. Organizatori su izjavili da je rasprava utemeljena na životnim iskustvima ljudi u Siriji, kao i sirijske dijaspore koja se uspostavila u Europi otkako je ondje buknuo rat 2011. godine. Uz same njihove glasove, čuli smo mišljenja ljudi koji podupiru sirijske izbjeglice kao i onih koji izvještavaju o ratu i njegovim regionalnim utjecajima.

Sami organizatori i govornici

U prosincu je desetljetni režim diktature Bashara al-Assada doživio propast i vlast je time ustupljena skupini koja ga je svrgnula, a to je Hayat Tahrir al-Sham (HTS). HTS je islamistička fundamentalistička skupina koja se izdvojila iz al-Kaide, a dolaskom na vlast nastoje rehabilitirati svoj međunarodni imidž. Odmičući se od tih geopolitičkih naslovnica i velikih aktera, organizatori su nastojali iskomunicirati publici životne realnosti dvadeset i pet milijuna ljudi koji žive u Siriji. Predviđeno je bilo četiri govornika, međutim zbog tehničkih su razloga i obolijevanja jednog od njih prisustvovali dvoje – Sedra Arab i Jerko Bakotin. Sedra je aktivistkinja koja radi u Beču kao koodirektor Asylkoordination Österreich, općenito se bavi socijalnim radom s dekolonijalnim, antirasističkim pristupom; naglašavajući pritom intersekcionalnost i proživljena iskustva ljudi. Jerko Bakotin diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao sociolog i komparatist, piše za brojne medije, na prvome mjestu za Novosti. Bavi se temama suočavanja s prošlošću, migracijama i općenitom geopolitikom. Četverodijelna povijesno-dokumentarna emisija Kurdi, emitirana na HRT-u 2019. godine, njegovih je ruku djelo. Razgovor su moderirale Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije kao i Emina Bužinkić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose te Inicijative za slobodnu Palestinu.

Gotovo preko noći

Poslije predstavljanja i uvodnog dijela večeri, razgovor je otvoren pitanjem za Sedru Arab kako se ona kao kurdska Sirijka osjećala u tjednima kada je nagli napad HTS-a krenuo. Kazala nam je kako su sva ta događanja bila vrlo neizvjesna i brza, mada je režim obitelji Assad bio omražen, kaotična klima u kojoj je ova promjena vlasti postignuta, bila joj je razlogom za brigu. Zabrinuta je zato što ona u Aleppu ima rodbinu i prijatelje, a veliko je pitanje bilo hoće li Rusija kao saveznik režima vršiti zračne napade protiv HTS-a u kojima bi mogli nastradati civili. Večer u kojoj je režim pao, ostat će upamćena svim Sirijcima unutar domovine i iz dijaspore. Mnogi su ostajali budni čitave noći pred televizorom, iščekujući slom 53-godišnje diktature. Posebice je nevjerojatan osjećaj bio vidjeti oslobođenje zloglasnog Sednaya, zatvora u kojemu su se držale i ubijale tisuće ljudi, velikim dijelom članove političke opozicije, pripadnika pobunjeničkih sila, ali i civili. Naime, Sednaya je bio mikrokozam nepravde i nasilja vlasti, mjesto nezamislive okrutnosti. Dok je baasistički režim uživao u golemim bogatstvima, njihov je narod ispaštao kao jedan od najosiromašenijih na svijetu, a to se održavalo političkim ugnjetavanjem, cenzurom medija i nasiljem. Oslobođenje Sednaye i sličnih zatvora otvorilo je teška pitanja nacionalnog ozdravljenja, odnosno suočavanja s donedavnom prošlošću, poglavito po pitanju pronalaska nestalih ljudi, identificiranja ostataka tijela iz tih zatvora, zbrinjavanje djece u sirotištima čiji su roditelji bili u pritvoru režima, kao i zbrinjavanje djece koja su rođena kao plodovi silovanja u sukobu. Sve je ovo otežano time što su djelatnici režima uništili što su više mogli dokaza pri njegovoj propasti, upravo kako bi otežali pravosudne procese koji bi i omogućili nacionalno suočavanje s tim hororima.

Pravda gdje je dugo nije bilo

Skupina koja je sada na vlasti nije ondje jer je omiljena sirijskom narodu, već samo jer su bili najuspješniji u vojnom teatru. Pitanje je koliko će biti sposobni i pravedni kao državnici. Na početku je naglašeno kako su izraslina al-Kaide, a u svome djelovanju, otkako su svrgnuli režim, ne pokazuju se zainteresiranima za demokratski dijalog i odgovornu i cjelovitu obnovu zemlje. Govornici su istaknuli kako su nove vlasti prvo razgovarale s obitelji nestalog američkog novinara, prije no što su imale takav razgovor s ijednom sirijskom obitelji nestalih Sirijaca. Nužna je sada uspostava zdrave demokracije i nezavisnog pravosuđa koje će imati sposobnosti provesti cjelovite istrage i suđenja odgovornih agenta Assada i otvoriti vrata nacionalnom oporavku. Sedra Arab kazala je kako smatra da su prve dužnosti novih vlasti: pravda za nestale, identificirati ljude čija tijela leže u masovnim grobnicama, kao i suđenje onih odgovornih za zločine režima. Potrebno je zato prvo uspostava tranzicijskih pravosudnih mehanizama.

Jerko Bakotin kazao je da se trenutačno radi na tome da se popiše sve službenike i suradnike režima, agente obavještajnih službi i slično. Problem u tom djelovanju jest što je, kao i u Iraku poslije svrgnuća Saddama, u Siriji sada čitavo Ministarstvo unutarnjih poslova, dakle policija, ukinuto, a HTS nije sposoban nadomjestiti te kapacitete, niti može računati na pomoć takve ustanove. Bakotin je problematizirao i niz pitanja poput tzv. revenge killings, osveta pripadnicima alavitske manjine, budući da su Assadov državni aparat uvelike činili upravo pripadnici te skupine. Što se tiče središnjih pitanja u izgradnji nove države, HTS je zakazao izbore tek za četiri godine, a ustavotvornu će skupštinu činiti njihovi izabranici. Također ostaje nerazriješeno i pitanje goleme kurdske manjine koja ima de facto nezavisnost na sjeveroistoku zemlje.

Najkrhkija vremena – “Prijeti li nam ponavljanje povijesti?”

Emina Bužinkić je kao moderatorica razgovora uzela ovdje priliku istaknuti krhkost svih ovih procesa. Na što je Sedra Arab opisivala problematiku lažnih i nepreciznih vijesti što izlaze iz zemlje i otežavaju precizno određivanje i praćenje događanja. Također su i golemi troškovi života zbog kojih je siromaštvo izuzetno široki izvor muke mnogim ljudima, a sama država ima velike dugove koje je Assad ostavio na teret svoga naroda. Doslovni fizički proces obnove zemlje, dakle ponovne izgradnje domova, škola, bolnica, čitave infrastrukture i sl. ostaje kao odgovornost vlasti, a Sirijci neće htjeti da se taj posao delegira vanjskim suradnicima. Pred ovim velikim pothvatima HTS se više zanima za vanjsku politiku i uspostavu odnosa s Katarom, Turskom, ali i svjetskim velesilama, a u svome djelovanju zanemaruju sirijsku političku opoziciju i drže ih udaljenima od poluga moći. Arab je naglasila kako je potrebno “radikalno građenje povjerenja” u državi, kako je bitno obznaniti da su svi ti sukobi između ljudi na temelju etniciteta i vjere bili samo alati vladara, kako u vrijeme kolonizacije 20. st., tako i pod Assadom – Sirija je oduvijek bila domovina najraznolikijih naroda, ljudi i vjera, svakako ne domovina rata među njima na temelju tog kulturnog bogatstva, kako je to često oslikavano u zapadnjačkom diskursu.

Geopolitička je problematika toga što je na tlu države prisutno nekih pet stranih vojski zbog čega se suverenitet vlasti ne proteže nad čitavom zemljom. Turska je zamijenila Iran kao glavni lokalni utjecaj pristutan u Siriji, budući da ona surađuje s nizom naoružanih skupina na sjeveru zemlje i sama izravno drži dio teritorija, ali jer je i dugi pobornik samog HTS-a. Najveća ruska pomorska baza van njezina teritorija jest u Tartusu, obalnom gradu Sirije, pa su sada u tijeku pregovori s HTS-om o njezinoj sudbini. Izrael je provalio još dalje od Golanske visoravni koju drži već desetljećima, a uništio je i zračnim napadima gotovo sve vojne baze sirijske vojske, pa je Sirija sad gotovo neobranjiva. Problem u izgradnji zemlje čine i novo-staro lice u Bijeloj kući – Trumpova je administracija uvelike smanjila američko sudjelovanje u međunarodnim ustanovama gdje je SAD bio vrlo prisutan pa se sada te ustanove moraju preustrojiti kako bi uopće mogle adresirati golemu humanitarnu situaciju u Siriji. Također je položaj Kurda sada izuzetno ugrožen, gubeći američku potporu gube i pregovaračku moć, gotovo je zato sigurno da će morati ustupiti dio teritorija – u svakom slučaju trenutačno pregovaraju s HTS-om.

O Kurdima od Kurdkinje

Sedra Arab željela je skrenuti pozornost nazočnih na prirodu neokolonizacije i međupovezanosti nepravdi u svijetu. Istaknula je da skupina koja pregovora s HTS-om, Sirijske demokratske sile (SDF), ne predstavlja nužno sve sirijske Kurde. Ne vjeruje ni HTS-u kada izdaje izjave o tome kako su Kurdi dio Sirije i da će biti poštovani kao takvi – “Ne treba mi da nam oni to govore, mi jesmo Sirijci.” Postoji sada među Kurdima egzistencijalni strah od etničkog čišćenja, bilo to od Turske ili od HTS-a, ili neke druge skupine. “Kurdi ne smiju zaboraviti genocidalnu povijest Turske“, naglasila je Arab misleći na armenijski genocid prošlog stoljeća koji Turska i dalje negira. Na ove prethodne razgovore o geopolitici i međunarodnoj politici kazala je: “Žao mi je, ali ja ne vjerujem međunarodnoj zajednici.” Navodeći kako se znalo na Zapadu da će Assad koristiti kemijska oružja i nitko nije ništa poduzeo kako bi to spriječio. Otvorena je i promjeni političke klime izazvane usponom vanjskog utjecaja Narodne Republike Kine.

Kako smo došli do svega ovoga?

Jerko Bakotin ukratko se osvrnuo na način na koji su vladale države regije otkako je palo Osmansko Carstvo. Duh vladavine Osmanlija činio je islam kao kulturno ljepilo Carstva, nešto zajedničko i središnje većini ljudi u njemu, premda se poštovalo ostale vjere. Otkako je Carstvo propalo nakon Prvog svjetskog rata, europski su kolonizatori rascjepkali prostor po načelima vjeroispovijesti i etniciteta, mada je prostor bio jedan od najraznolikijih na svijetu pa se takvo viđanje države pokazalo neprikladnim. Francuzi su odvojili Libanon od Sirije kao kršćansku državu, Sirija je bila sunitska, a Irak šijitska. Budući da je ovo bilo nepogodno, vlasti su se kasnije priklonile arapskom nacionalizmu kao središnjoj političkoj ideologiji.

Kurde se uglavnom koristilo kao alat destabilizacije, Assad je ugnjetavao svoje Kurde dok je, naprimjer, davao potporu onima u Turskoj. Jedino je Turska bila ta koja je agresivno suzbijala kurdski nacionalizam gdje god se našao: “Turska bi se borila protiv Kurdistana čak i da je on u Argentini.” Predviđa se promjena njihova položaja u Turskoj, budući da se bliže izbori za koje predsjednik Erdogan treba njihovu podršku kako bi pobijedio, a ti će se pregovori kroz idućih par tjedana završiti i njihov će rezultat imati velike značajke za sirijske Kurde.

Dijaspora i povratak

Propašću Assadove države i njegovim bijegom u Moskvu europske su vlasti ukinule prijave za azil Sirijcima, zalažući se za stav da je sigurno za njih vratiti se kući. Ovo se odvija u kontekstu velikih otpora tim migrantskim zajednicama i uspona antimigrantskih politika na kontinentu. Ovdje nam je Sedra Arab pričala iz prve ruke kako su se uspostavljali uvjeti integracije u naša društva – učenjem jezika, polaskom na razne tečajeve, zapošljavanjem i sl., a da bi se zločine koje bi počinili migranti kažnjavalo deportacijama.

U posljednjih je nekoliko godina krajnja desnica u Europi osnažila, uzimajući kao svoju bazu ljude politički motivirane upravo antimigrantskim sentimentom i islamofobijom.

Utjecaj migrantske zajednice Sirijaca u Europi na politiku doma očituje se sada u tome što su njihovi glasovi osnaženi, budući da se smanjuje strah od Assadovih agenata za koje se znalo da djeluju po Europi. Priliku imaju i Sirijci, odnosno ljudi sirijskoj podrijetla, koji su se domogli europskih putovnica putovati naprijed-nazad između domovine i Europe, sve kako bi mogli bolje pomagati ljudima koji su ostali ondje.

Kako pomoći u svemu tome?

Pitanje odgovornosti aktivista i to što doista danas znači graditi solidarnost prepušteno je Jerku Bakotinu. On je istaknuo kako će na dolazećim izborima njemačka radikalna desnica u obliku stranke Alternative für Deutschland (AFD) dobiti još snažniji položaj u Bundestagu. Njihovoj islamofobičnoj i antimigrantskoj platformi ne pomažu nedavni teroristički napadi koje su izvršili pripadnici migrantskih zajednica, kao ni mediji koji u traganju za klikovima stavljaju migrantsko podrijetlo napadača u naslove članka, odnosno stavljaju na to naglasak. Iako, kada se uzima statističke podatke, prenaglašena je korelacija nasilja i pripadništva migrantskoj zajednici. Govoreći kako je lako odbaciti Siriju, pa možda i Njemačku kao nekim tamo dalje mjestima, koje nemaju veze s nama, istaknuo je švicarskosirijskog autora Josepha Dahera, koji je pisao o baasističkoj stranci Assada. Postoje poučne paralele između Assada i desnice u Europi koja preuzima sve više moći. Sam je Assadov otac dobio podršku najsiromašnijih sunitskih građana tako što je vršio autokratsku modernizaciju zemlje koja je podigla njihovu kvalitetu života, mada je zanemarivao građanska prava i ostale etničke i vjerske zajednice. Kasnije su Assadovci otvorili vrata stranom ulaganju golfskih režima i proveli neoliberalne reforme koje su omogućile veliku zaradu tim državama, ali koje su osiromašile sam sirijski narod. Ovako na isti način desnica u Europi, umjesto da adresira stvarne gospodarske i društvene probleme, prebacuje krivnju, odnosno fokus na izbjeglice i preuveličava probleme koje oni čine, sve kako bi se pritom držalo do blagonaklonog stava korporacijama i stranim investitorima koji će se obogatiti u njihovim mandatima, nauštrb samih naroda.

Par pitanja

Publika je naposljetku postavila nekolicinu pitanja iz čijih smo odgovora doznali i neke vrlo bitne perspektive.

Na pitanje “koje su snage na našoj strani i koje su pouke nama čitljive”, Sedra Arab kazala je kako su na našoj strani kao aktivistima i općenito ljudima koji žele dobro Siriji, sami ljudi na tlu i koji svaki dan rade u ovim revolucionarnim okolnostima ne bi li izgradili što bolju državu. Naložila je tri stvari: centriranje sirijskih glasova u političkim diskusijama o njihovoj vlastitoj zemlji, međusobna suradnja arapskih zajednica – gledajući šire slike politike svoje regije, kao i to da se ne umanjuju muke s kojima se ljudi suočavaju, odnosno da se ne romantizira određene političke skupine iz zapadnjačke perspektive.

Maja Osmančević iz Studentica za Palestinu upitala je o slučaju božićnog napada u Njemačkoj, za koji je bio odgovoran migrant iz Saudijske Arabije. Ovaj zanimljiv slučaj i cenzura koja ga je pratila svjedoči opasnostima u kojima živimo. Naime, saudijske su vlasti upozoravale Njemačku da je njihov državljanin sklon radikalnim i terorističkim pogledima, ali ne onima koje biste očekivali. Naime, saudijske su vlasti tražile da im ga se izruči pod optužbom trgovanja ljudima, a držao je do radikalnih islamofobičnih i antimigrantskih stavova. Ovo se nije oslikavalo adekvatno u medijima, koji su ga obično samo opisivali kao državljanina Saudijske Arabije i dopustili čitatelju da si sve ostale točke u glavi poveže (svi znamo kako to ide). Najgori dio ove cenzure bila je i izravna intervencija Elona Muska kao pobornika AFD-a, koji je obrisao napadačev račun na X-u kako bi zatajio njegove stvarne poglede i zaštitio desnicu.
Sedra Arab rekla je kako je ovo tipični orijentalizam na djelu, izjednačavanje postupka individualca s kolektivom kojemu pripada, mada bilo nelogično ili kontraproduktivno pravom razumijevanju. Nazvala je desnicu pametnom u toj metodi, ističući opasnost tih narativa i potrebu da se s njima suoči.
Jerko Bakotin rekao je kako se na Zapadu nekoć napadalo komuniste kao općenite državne neprijatelje, a da tu funkciju sada ispunjavaju muslimani. Ovo je nešto o čemu sam osobno već pisao – tzv. propagandni model. Bakotin je istaknuo kako je u Njemačkoj prije dva tjedna prekršen “vatreni zid”, odnosno pravilo da se ne smije surađivati s radikalnom desnicom, tako što je CDU (Kršćanska-demokratska unija Njemačke) s pomoću glasova AFD-a donijela novi antimigrantski zakon. Ovime se centar približava desnici i sve više se normaliziraju njihovi stavovi u očima glasačke populacije, i to upravo pred izbore.

Što sad?

Kao građani Republike Hrvatske imamo politički snažniji položaj od ljudi u Siriji čija je država u izgradnji. Moramo biti politički osviješteni i razumjeti kamo se svijet kreće, odnosno tu međuovisnost borbi za pravdu u svijetu, kako je i sam naziv panela kazao – internacionalna solidarnost od nas nalaže razumijevanje stranih političkih konteksta i njihovu poveznicu s domaćim u obliku nečega kao što je sada Domovinski pokret i općeniti uspon desnice u Europi.

O ovome svemu ne valja širiti nikakav pesimizam, treba obznaniti djelotvornost aktivista i to pogotovo onih izravno sirijskog podrijetla. Slušajući njihova iskustva i primjenjujući pouke koje su oni stekli, ne bi li smo mogli bolje graditi k pravednijem viđenju života na našoj planeti.

Idući se petak 21. 2. u 17:00 ponovno u MaMi održava čitalački kružok Studentica za Palestinu koji je posvećen glasovima kvir Palestinaca i njihovim iskustvima proteklih 16 mjeseci u kontekstu genocida i kulturnog imperijalizma koji koristi njihove identitete kao alat državne agresije. Poziv je otvoren!

FOTO: https://mi2.hr/ i privatna arhiva autora