Pričaj mi … u Mjesecu hrvatske knjige

U zagrebačkom kafiću “Botaničar” u udarnom terminu, preciznije u petak 8. studenog 2024. od 19 sati, smjestilo se pred publiku pet žena – Marica Dusper, Ana Malnar, Srebrenka Peregrin, Dijana Zorić i Nevena Zuber. Iako raličitih karijera i životnih puteva jedna ih stvar povezuje – storytelling. Radi se o već iskusnim pripovjedačicama koje su iz ljubavi prema pričanju priča na različite načine širile svoju ljubav za istu aktivnost, bilo to kroz razne nastupe ili radionice. Uz Mirelu Priselac Remi u ulozi moderatorice, u Botaničaru su povodom manifestacije “Mjesec hrvatske knjige” održale kratko storytelling događanje pod imenom “Ulovi se za riječ” s ciljem poticanja na važnost slušanja, a time i razmišljanja o poslušanom.

Pet žena – pet priča

Svaka od njih dobila je priliku ispričati svoju kratku priču, bilo istinitu, bilo izmišljenu, bilo vezana uz njihov život ili ne. Već prije samog događaja najavljeno je kako će pričama pokazati kako smo svi zapravo umreženi i povezani bilo to vidljivo ili nevidljivo. Na kraju događanja mogli smo doći do zaključka kako sve priče na neki svoj način imaju jedan zajednički motiv – most. Iako spomenut od svih sudionica, njegovo je značenje u svakoj od priča drukčije.

Prva je na redu bila Marica Dusper, diplomirana ekonomistica s iskustvom rada u privatnom i javnom sektoru te iskustvom vođenja vlastite firme, ispričala nam je komičnu priču iz svijeta biznisa vezanog uz cijenu gradnje Pelješkog mosta i početku poslovne suradnje s mužem minerom. Gospođa Dusper nije zaobišla ni feminizam u svojoj priči s obzirom na njen osobni angažman i pomoć savjetovanjem žena u pokretanju poslovne karijere.

Ana Malnar, dramska pedagoginja, podijelila je pomalo dirljivu priču koju joj je pričao djed, vezanu uz njegove avanture koje je proveo tijekom života na jugu Francuske sa svojim djedom, dakle šukundjedom gospođe Malnar, okružen poljima lavande i toplom klimom. Sve je to stalo kada su bili prisiljeni otići u Njemačku u nacistički logor. U tom dugom i neugodnom razdoblju zatočeništva rodio se i Toto – otac Ane Malnar. Na kraju rata odlaze u Jugoslaviju te je djed gospođe Malnar nakon rata radio na izgradnji mostova.

Spoj dviju priča o vragu, jednoj s Trsata i drugoj iz Bougencyja, predstavila je Riječanka Srebrenka Peregrin, spisateljica i prevoditeljica koja je diplomirala komparativnu književnost i anglistiku. Kao uspomenu na svoje studentske dane u kojima su je mučila djela Jamesa Joycea, prepričala je upravo njegovu priču o vragu koji se dogovorio s upravom grada Bougencyja kako će siromašnim stanovnicima izgraditi most preko rijeke Loire koja se nalazila odmah pored grada, ali pod uvjetom da vragu pripadne prva duša koja prijeđe most. Dosjetljivi stanovnici sjetili su se kako nadmudriti vraga te su prolili vodu na mačku koja je mahnito od šoka počela trčati okolo te je tako prešla most i na kraju je upravo ona pripala vragu. Gospođa Peregrin je, iz ljubavi prema svojem gradu Rijeci, spomenula i riječku legendu koja je vrlo slična Joyceovoj priči. Radi se o tome da je Bog zatražio od vraga da napravi stepenice do Trsata. To je vrag i napravio pod uvjetom da će onoga tko prvi stane na stepenice iskoristiti za oganj. Stanovnici su se dosjetili i tako je na stepenice prvi stao crni jarac što je uzrokovalo vragov bijes.

Turistička voditeljica i osnivačica Storytelling akademije Dijana Zorić ispričala je šaljivu priču o svom ocu Bori te kako pamti trenutke kada bi on preuzeo odgovornost za djecu uz mamino glasno i jasno: “Boro, pazi djecu!” Te su epizode Borina “bebisitanja” bile ispunjene urnebesnim Borinim istovremenim izvršavanjima različitih drugih radnji uz “brigu za djecu” kao na primjer mjerenje temperature maloj Dijani dok u isto vrijeme pokušava popraviti auto, ili na plaži kad majka ode kući skuhati ručak, Boro ostane s djecom, ali sretne prijatelja zbog čega pokušava odjednom raditi dvije stvari što gospođa Zorić opisuje urnebesnim i brzim opisivanjem na osnovu kojeg si možemo predočiti Borinu smušenost. Ali bez obzira na takve zgode gospođa Zorić itekako izražava ljubav koju je njen otac dao za nju, kako je u nju uložio sve na svijetu te kako je jednostavno bio odličan otac.

Kao šlag na torti nastupila je Karlovčanka Nevena Zuber, stručna knjižničarka koja radi u dječjoj knjižari Knjiguljica. Činjenica da se radi o najstarijoj od svih pet pripovjedačica bila je vidljiva tijekom njezina nastupa kojim je pokazala kako ima više iskustva od ostalih pripovjedačica. Njezin se nastup isticao posebnom izražajnošću pri izgovaranju rečenica te posebnoj izražajnosti u polaganom govoru zbog koje je bilo jednostavnije slušati njezinu priču od preostalih koje smo čuli. Zbog tih stvari mogli bismo reći kako je izvedba gospođe Zuber, uz naravno i ostale izvedbe koje su bile vrhunske, bila najbolja te sam siguran kako nisam jedina osoba koja je prisustvovala događanju, a da je nakon završetka programa najviše razmišljala o nastupu gospođe Zuber. Radi se o poučnoj priči o dva kineska sela koja su se nalazila na suprotnim obalama rijeke te je u oba sela bila popularna sadnja dinja. U selu Vej uzgoj i prodaja išli su dobro, ali u selu Ću uzgoj i prodaja išli su loše te im dinje nisu bile kvalitetne i primamljive. Bijesni stanovnici sela Ću odlučili su jedne noći uništiti polja dinja u selu Vej što su i napravili. Sljedeće su jutro stanovnici sela Vej, bijesni i razočarani, odlučili napraviti istu stvar u selu Ću međutim, mudrac Song iz sela Vej odgovorio ih je od te zamisli te ih potaknuo da dođu u selo Ću i pokažu stanovnicima načine i trikove kako uzgojiti ukusne i kvalitetne dinje što su ovi na kraju i napravili. Na povratku nazad u selo Vej srušio se most na kojem je bio i mudrac Song. Na svu sreću seljani su spasili Songa te su dva sela ujedinjeno napravila novi most i počela živjeti u slozi i prijateljstvu. Nevena Zuber ovom nam je pričom poslala jasnu poruku kako ne smijemo rušiti mostove među nama, nego paziti na njih i graditi ih jer su mostovi niti našeg prijateljstva i zajedništva te nas dovode do zajedničkog napretka.

Dijeljenje dobrih priča običaj je prisutan u ljudskoj civilizaciji tisućama godina. Ovaj događaj bio je podsjetnik na davnu ulogu priče kao poveznice različitih kultura i svjetova, ali i poruka nama suvremenim slušateljima da nas priče povezuju, pozivaju da se bolje razumijemo, upoznamo, a možda i spoznamo, izgradimo nove mostove za bolje društvo i smisleniji svijet.

FOTO: Nikša Pavelić, https://mhk.hr/