Hrvatsko društvo likovnih umjetnika nedavno je obilježilo svoju 150. godišnjicu i pozvalo zainteresiranu javnost na promišljanje o odnosu umjetnika i njihova okruženja.

U neposrednoj blizini naše škole nalazi se novoobnovljeni Meštrovićev paviljon, Dom hrvatskih likovnih umjetnika pokraj kojega mnogo puta prođemo gotovo ga ni ne primjećujući, ne obraćajući pažnju ni na njegov izgled, a kamoli na promišljanje o njegovu  povijesnome značaju. Povodom 150. godišnjice svoga osnivanja Hrvatsko društvo likovnih umjetnika odlučilo je u svome Domu postaviti izložbu posvećenu upravo obilježavanju duge i mukotrpne povijesti Društva, prikladno nazvanu Okruženju usprkos.

Izložba, posebno zanimljiva zbog analize aktualne teme odnosa društva prema umjetničkim djelima te utjecaja sociopolitičkih čimbenika na razvoj umjetnosti, bila je otvorena od 26. listopada do 2. prosinca. Tema izložbe obuhvaćena je u njezinu nazivu: od svoga osnivanja 1868. godine HDLU je opstao kao nezavisno umjetničko društvo usprkos sociopolitičkom ozračju okoline koja ga je na različite načine pokušavala degradirati (valja se prisjetiti pretvorbe Doma HDLU-a u džamiju tijekom Nezavisne Države Hrvatske ili stavljanje Doma u funkciju Muzeja narodnog oslobođenja u Jugoslaviji).

Postav izložbe Okruženju usprkos obuhvaća 60-ak umjetničkih djela u svim medijima, od slika do videozapisa te pokretnih instalacija. HDLU je surađivao s raznim umjetničkim institucijama, galerijama i samostalnim umjetnicima u sklopu projekta, a suorganizator izložbe je Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Institucije i pojedinci posudili su Društvu ikonična umjetnička djela koja, kako HDLU piše u najavi izložbe, oblikuju recentnu hrvatsku umjetnost.

Meštrovićev paviljon – metafora odnosa društva prema umjetnosti

Središnji je eksponat izložbe Meštrovićeva Povijest Hrvata kao podsjetnik na zgradu Doma HDLU-a – Meštrovićev paviljon – kao i na temu izložbe: borbu duha hrvatskih umjetnika protiv nepovoljne okoline, kao i prkos koju umjetnost pruža onima koji je žele ukrotiti ili zatrti. Pokroviteljica izložbe, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, u svojemu se govoru na otvorenju izložbe također osvrnula na bogatstvo hrvatske kulture koja se uspješno razvijala i ostala autohtona i jedinstvena unatoč brojnim utjecajima koji su mahom posljedica povijesnih političkih promjena na ovim prostorima: „Naši su geografski prostori bili poprištem mnogih sukoba, političkih utjecaja i povijesnih promjena koje su oblikovale našu kulturu tisućama godina i zato je naš identitet iznimno bogat, ne samo različitim europskim utjecajima, nego i autohtonim hrvatskim sadržajima.“

Kustos izložbe Branko Franceschi u Obrisima kustoske koncepcije motivaciju izložbe obrazlaže u okviru društveno-povijesnoga konteksta: „Sraz vrhunske kreativnosti i nepovoljnog društvenog konteksta […] postavio [se] kao prirodno polazište izložbe o sto pedeset godina dugoj povijesti HDLU-a i osamdesetoj godišnjici izgradnje njegova sjedišta, zgrade Doma HDLU-a, čija sudbina u mnogočemu može poslužiti kao metafora odnosa društva prema vrhunskom umjetničkom djelu.“

Presjek hrvatske umjetnosti od romantizma do suvremenosti

Odnos političkih zbivanja i umjetnosti na našim prostorima prikazan je podjelom izložbe na nekoliko kronoloških jedinica od kojih svaka razrađuje položaj HDLU-a u određenom periodu s pomoću raznih dokumenata, videozapisa i konvencionalnih umjetničkih djela poput kipova ili slika. Period obuhvaćen izložbom proteže se od romantizma 19. stoljeća do suvremene umjetnosti. Zajedno ova djela pričaju dugu priču o načinu na koji se je umjetnost u Hrvatskoj, kao i etnički identitet Hrvata kao naroda, mijenjao tijekom povijesti pod pritiskom vanjskih faktora. Osim već spomenutoga kipa Povijest Hrvata, još je jedan primjer usmjeravanja izložbe ne samo na razvoj umjetnosti u Hrvatskoj nego i na razvoj hrvatskoga identiteta. Izložak Dolazak Hrvata hrvatskoga slikara mađarskog podrijetla Josipa Franje Mückea promatrača vraća na sam početak razvoja hrvatskoga identiteta, u vremena kada su predci današnjih Hrvata migrirali na područje današnje Dalmacije.

Od 60-ak umjetnika koji su sudjelovali u izložbi, posebno su zanimljivi radovi suvremenoga hrvatskog umjetnika Dušana Džamonje među kojima se ističe „Željezna tapiserija“, skulptura nastala inovativnim tehnikama i korištenjem u umjetnosti nekonvencionalnih materijala. Ljubiteljima apstraktne umjetnosti oko će zasigurno zapeti na (anti)slikama predstavnika zagrebačkoga radikalnog enformela Eugena Fellera. Reljefne Malampije IV, nastale nanošenjem gustoga sloja gipsa u monokromatskim tonovima na slikarsko platno, promatraču posreduju osjećaj otuđenja koji je bio sveprisutan tijekom Drugoga svjetskog rata, a čije su se posljedice osjećale i dugo nakon rata. Nemoguće je prilikom obilaska izložbe zaobići prostornu intervenciju multimedijalnoga umjetnika Igora Grubića kojom umjetnik, između ostaloga, komentira cenzuru socijalističke umjetnosti nakon raspada Jugoslavije 90-ih godina prošloga stoljeća. Bez naziva (Iza zavjese) intervencija je koja bušenjem rupice u zidu znatiželjnom prolazniku omogućava pogled na fresku Ede Murtića koju su zbog njene tematike vladajuće strukture devedesetih godina odlučile sakriti od pogleda javnosti.

Izložba kao poziv na raspravu

Velik broj izložaka, kao što se do sada moglo zaključiti, nosi sa sobom dozu političkoga karaktera – jedan od izloženih eksponata bio je takozvani multidisciplinarni istraživački projekt Andreje Kulunčić Kreativne strategije koji predstavlja svojevrsnu pokretnu arhivu raznih dokumenata poput novinarskih isječaka, videomaterijala i literature kojima se potiče diskusija o političkim temama aktualnim u suvremenoj Hrvatskoj i svijetu poput političke korupcije, kapitalizma, nacionalizma, prava manjina i sukoba tradicije s društvenim mijenama. Navedene su teme analizirane iz ljevičarskog motrišta, pa se ističu pojmovi poput anarhizma, feminizma, kapitala i manipulacije njime itd. Međutim, pojedinačni eksponati u ovome su slučaju manje važni od cijelosti izložbe – svi dijelovi Okruženja zajedno pridonose razradi tema izložbe koje su itekako aktualne i pozivaju na promišljanje i raspravu.

FOTO Franco Enio Todorović