Još jednu godinu zaredom izletom nastavili smo već tradicionalno izbjegavanje norijade maturanata u Zagrebu. U tome smo uspjeli samo djelomično – i drugi gradovi imaju norijadu.
Našli smo se na parkiralištu iza Cibone. Sunčan dan koji miriše na proljeće i nekako se provlači između onih hladnih dana s kišom i olujnim vjetrovima. I autobusi su već ovdje. Nas je zapao onaj što ga vozi jedan od najopreznijih vozača u gradu Zagrebu.
Krećemo prema Varaždinu. U autobusu kao u svakom drugom autobusu s učenicima koji idu na izlet: baš im se i ne ide, ali barem nema nastave. Nakon sat i pol usporene vožnje eto nas – gdje drugdje nego odmah kod varaždinskog groblja gdje nas je dočekala vodičica. Posjet groblju u jutarnjim satima, odmah nakon dolaska iz Zagreba, vjerojatno je bio predviđen kako bismo se kao mladi ljudi suočili s neizbježnom prolaznošću našeg života i njegova besmisla. Bilo je vrlo inspirativno prolaziti začudnim perivojima i između grobnih spomenika te čitati neobična i pomalo zastarjela imena preminulih. Na kraju smo uz pomoć našeg stručnog vodstva shvatili da se nalazimo na mjestu koje nije samo počivalište umrlih nego je i spomenik prirode.
Na groblju smo se zadržali pola sata, a nakon toga uputili smo se prema centru grada u razgledavanje stare gradske jezgre koja je uistinu posebna umjetnička i povijesna baština. Tu jezgru krase očuvane palače, zgrade i vile u stilu baroka. Ali tu se isprepliću još i rokoko i klasicizam. Ono što nam je također bilo zanimljivo jest najveći javni spomenik u Varaždinu, Grgur Ninski Ivana Meštrovića.
Nakon obilaska gradske jezgre razgledali smo povijesni odjel Gradskog muzeja Varaždin u pratnji kustosa. Bilo je zanimljivo ponovo se podsjetiti kako je grad Varaždin do 1776. godine bio glavni grad Hrvatske, no nakon kobnog požara koji je prema jednoj od mnogih legendi prouzročio mladi kmet, glavni grad seli se u Zagreb, a s njim i ban, njegovi činovnici kao i obrtnici. U kronološki poredanim sobama u muzeju također smo mogli vidjeti i zbirke pečatnjaka, sudačkih žezla, povijesnih dokumenata…
Svoje slobodno vrijeme nakon obilaska prema rasporedu proveli smo sjedeći na terasama kafića – baš kao što bismo to učinili i u Zagrebu. Tada smo imali priliku vidjeti i maturante varaždinskih srednjih škola kako slave – baš kao što bismo vidjeli zagrebačke maturante u Zagrebu.
