Niži razredi klasičara i ove su godine norijadu obilježili odlaskom iz deliričnog Zagreba u hrvatsku periferiju. Ove godine drugi razredi otputovali su u Opatiju, turistički gradić Hrvatskog primorja.
Polazak je bio zakazan za osam sati, no zbog manjih problema krenuli smo dvadesetak minuta kasnije. Nije trebalo dugo prije nego što je ekipa sa zvučnikom obradovala ostale putnike melodijama koje su začinile već i ovako uzbudljivo putovanje. Nažalost, tijekom puta shvatili smo da nas jutarnje lijepo vrijeme neće pratiti tijekom cijeloga dana. Naoblačilo se, a kada smo stigli u Opatiju, grad je već bio oronuo u magli, oblacima i kiši. Da citiram jednog svog prijatelja “U Opatiji sam bio dva puta, i oba puta je bilo ovakvo vrijeme, zaključio sam da je tu uvijek tako”.
Turizam, nudizam i hall of fame
Opatija je “grad za uživanje”, što je stavlja u kontrast sa susjednom industrijalnom Rijekom. Grad doista tako i izgleda: većina zgrada na obali hoteli su koji svojom vanjštinom odaju da nisu odveć pristupačni običnom puku. Grad je, naime, tijekom povijesti služio kao odmaralište bogatijim slojevima društva, što obogaćuje grad mnogim sočnim tračevima o poznatim glumcima i aristokratima. Interesantan detalj jest da su se mještani prije pretvorbe Opatije u turistički grad uobičajeno kupali potpuno goli. Nakon napornog rada u poljima, mještani bi znali oprati znoj sa svog izmorenog tijela u moru. Nakon što su se dobrostojeći turisti iz bivše Austro-Ugarske počeli žaliti da po plažama hodaju goli ljudi, gradska uprava donijela je zakon o potrebi nošenja kupaćeg kostima. Ti zakoni, naravno, nisu utjecali na tvrdoglave mještane, koji su se ‘iz dišpeta’ namjerno nastavili još i više goli šetati ispred zgroženih turista.
Također je interesantan i opatijski “hall of fame” koji se nalazi pokraj vile Angiolina. To je zid s muralima poznatih posjetitelja Opatije, među kojima smo mogli prepoznati Vladimira Nabokova, Alberta Einsteina i Isodoru Duncan. Nakon kratkog obilaska Opatije imali smo slobodno vrijeme u kojemu smo ručali i dodatno razgledali grad, a hrabri su se i okupali.
Nakon dugačkog dana, umorni smo sjeli uautobus, a taman kada nam je raspoloženje svima malo palo, vratila se ekipa sa zvučnikom. Kad sam pomislio da ovaj dan ne može biti bolji, sunce je opet svanulo.
FOTO: Damir Buršić
