Kαλημέρα
Okupani izlazećim suncem sjedili smo u autobusu na prvoj od mnogih dugih vožnji na ovome putovanju na koje smo se zaputili tijekom večernjih sati 2. rujna. Neki su u polusnu poslije leta zrakoplovom, dok drugi nestrpljivo bdiju zbog goruće želje za prvim pogledom na Delfe. Svježi jutarnji zrak širi se Parnaškim gorjem milujući antičko svetište i za njim staru gimnaziju. Nije to posljednji put na ovogodišnjem maturalcu kada su nam sami olimpski bogovi poslali baš ono što nam je u tom trenutku trebalo: svježi zrak da nas razbistri poslije putovanja. Nekoliko smo sati proveli šećući stopama Apolonovih svećenika i proročica Pitija. Tamo su nekad antički ljudi hodali u želji da saznaju svoju sudbinu. Ubrzo smo i mi saznali svoju sudbinu kada smo popodne pristigli u Loutraki, našem prenoćištu sljedećih nekoliko noći dok smo istraživali čari sjeverne Grčke.
Kiša bez Meteora
Sakriveni oblacima u Ateni uspeli smo se na Akropolu i panoramski razgledali dio grada. Prolazeći veličanstvenim propilejima uz milozvučni glas ,,čika Mome”, nijedan klasičar nije mogao ostati ravnodušan. Među mramorom i maslinama samo je nedostajala Athena Apteros, no sigurni smo da nije odlepršala. No uzmakom dana odlepršali smo mi te obišli Atenski buvljak. Rt Sounion dočekao nas je preplavljen kišom i grmljavinom, ali smo na koncu uspjeli obići hram u poslijekišnoj atmosferi. Ponovno smo se zaputili u Atenu, ovaj put u muzej akropole te proveli još slobodnog vremena šećući gradom.
U srijedu je naše planove za obilaskom Peloponeza poremetila oluja, no klasičarski nas je duh gonio da trčimo u antičkoj Olimpiji, neki čak i bosi. Mikena zasuta ugljenim oblacima pričala nam je sve mračne tajne svoje povijesti (tko zna što bismo saznali da smo imali više vremena za razgledavanje). Epidaur i Atrejeva riznica mnoge su nadahnuli da iskušaju svoje glumačke i pjevačke sposobnosti. Putujući prema Kalambaki, naglo smo stali na zamagljenoj benzinskoj pumpi, ne znajući da ćemo tamo zbog jake oluje koja je unesrećila mnoge puno gore no nas provesti naredna tri sata. Ova se nekima naizgled nepovoljna situacija pretvorila u pravi ,,benga party”.
Καλησπέρα
Meteore vidjeli nismo, no Kalambaku smo istražili noću, a sljedećeg smo jutra ponovno pošli na podužu vožnju autobusom prema Ohridu. Umorni i izmoreni, nismo očekivali da će nas samo nekoliko sati šetanja po tom jezerskom gradu takoreći dići iz mrtvih, a nije odmoglo ni kupanje u sumrak. Zadnjeg smo dana projurili Skopjem, divnim gradom koji podsjeća na gliptoteku, te krenuli prema Zagrebu. Nakon tjedan dana razgledavanja dvije države, mnogih antičkih hramova, čaršija i ukupno 56 sati provedenih u autobusu 9. rujna ponovo smo osjetili ranojutarnji Zagrebački smog.
